Optimisti smatraju da su se čelnici država i šefovi ključnih industrija pojavili u Glasgowu odlučni obvezati se na nova značajnija klimatska obećanja, što je znak da se gradi zamah u pravom smjeru.

Pesimisti su mišljenja da obećanja malo znače bez konkretnih planova za ispunjenje. Švedska aktivistica Greta Thunberg optužila je sudionike da se zaključci sastoje od puno 'bla, bla, bla'.

U subotu su diplomati iz gotovo 200 zemalja postigli sporazum usmjeren intenziviranju napora u borbi protiv klimatskih promjena, pozivajući vlade da se iduće godine vrate s jačim planovima za suzbijanje emisija koje zagrijavaju planet i pozivajući bogate nacije da 'barem udvostruče' financiranje do 2025. kako bi se zaštitile najranjivije nacije od opasnosti zagrijavanja planeta.

The New York Times donio je pregled šest glavnih zaključaka konferencije COP26.

Istječe vrijeme za akciju

Sporazum je uspostavio jasan konsenzus da sve zemlje moraju učiniti mnogo više, odmah, kako bi spriječile katastrofalan porast globalne temperature.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres na početku konferencije kazao je da prioritet mora biti ograničavanje porasta globalne temperature na samo 1,5 stupnjeva Celzija iznad predindustrijske razine. To je prag, upozoravaju znanstvenici, iznad kojeg rizik od katastrofa poput smrtonosnih toplinskih valova, nestašice vode i kolapsa ekosustava neizmjerno raste. Svijet se već zagrijao za 1,1 stupanj Celzija.

'Stvarnost je da imate dvije različite istine. Napredovali smo mnogo više nego što smo mogli zamisliti prije nekoliko godina. Ali to još uvijek nije ni dovoljno blizu', rekla je prošlog tjedna Helen Mountford, potpredsjednica za klimu i ekonomiju Svjetskog instituta za resurse.

Sporazum ocrtava konkretne korake koje bi svijet trebao poduzeti, od smanjenja globalnih emisija ugljičnog dioksida gotovo na pola do 2030. godine do suzbijanja emisija metana, još jednog snažnog stakleničkog plina. I postavlja nova pravila kako bi se zemlje smatrale odgovornima za napredak koji postižu - ili ne postižu.

Ministrica okoliša Maldiva Shauna Aminath rekla je da najnovijem tekstu nedostaje 'hitnost' koju zahtijevaju ranjive zemlje poput njezine. 'Ono što drugim stranama izgleda uravnoteženo i pragmatično neće pomoći Maldivima da se prilagode na vrijeme', rekla je.

Tko treba rezati i koliko?

Konačni sporazum ostavlja neriješenim ključno pitanje - koliko puno i koliko brzo bi svaka nacija trebala smanjiti svoje emisije tijekom sljedećeg desetljeća.

Bogate zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Japan i veći dio zapadne Europe, danas čine samo 12 posto globalnog stanovništva, ali su odgovorne za 50 posto svih stakleničkih plinova koji zagrijavaju planet, ispuštenih iz fosilnih goriva i industrije u proteklih 170 godina.

Američki predsjednik Joe Biden i europski čelnici inzistirali su na tome da zemlje poput Indije, Indonezije i Južne Afrike moraju ubrzati svoj odmak od energije ugljena i drugih fosilnih goriva. No te zemlje tvrde da im za to nedostaju financijska sredstva i da su bogate zemlje škrte s pomoći.

Prije desetak godina najbogatija svjetska gospodarstva obvezala su se mobilizirati 100 milijardi dolara godišnje za financiranje klimatskih promjena za siromašnije zemlje do 2020. godine, ali su zaostajale za desetke milijardi dolara godišnje. Sporazum COP26 i dalje ostavlja mnoge zemlje u razvoju bez sredstava koja su im potrebna za uvođenje čistije energije i suočavanje sa sve ekstremnijim vremenskim nepogodama.

Pitanje pomoći najugroženijima i odštete za povijesnu odgovornost

Jedna od najvećih svađa na samitu u Glasgowu vrtjela se oko toga trebaju li – i kako – najbogatije nacije svijeta, one koje su do sada nesrazmjerno odgovorne za globalno zatopljenje, nadoknaditi siromašnijim nacijama štetu uzrokovanu porastom temperature.

Ovaj fond, koji se zove 'gubitak i šteta', odvojen je od sredstava kojima bi se pomoglo siromašnijim zemljama da se prilagode promjeni klime. Gubici i štete su pitanje povijesne odgovornosti zemalja koje su počinile najveću štetu.

Pariški sporazum iz 2015. zahtijevao je jasnija pravila o tome kako dopustiti tvrtkama i zemljama koje onečišćuju da kupuju i trguju dozvolama za smanjenje globalnih emisija, ali se tema razvukla sve do prošle subote u Glasgowu.

Pregovarači su najavili veliki dogovor o tome kako regulirati brzorastuće globalno tržište ugljičnih kompenzacija, u kojem jedna tvrtka ili država kompenzira vlastite emisije plaćajući nekome drugome da smanji njihove. Jedno od najzahtjevnijih tehničkih pitanja je kako pravilno obračunati ovu trgovinu tako da smanjenje emisija ne bude precijenjeno ili dvostruko prebrojano.

Ranjive zemlje inzistiraju na tome da im bogate zemlje dodijele udio prihoda od transakcija na tržištu ugljika kako bi im pomogle u izgradnji otpornosti na klimatske promjene. Sjedinjene Države i Europska unija protive se tome, ali otočne države žele mehanizam koji bi osigurao da trgovina ugljikom vodi do ukupnog smanjenja globalnih emisija.

Sa samita su proizašli i drugi međunarodni sporazumi

• SAD i Kina: dvije zemlje najavile su zajednički sporazum da učine više na smanjenju emisija u ovom desetljeću, a Kina se prvi put obvezala razviti plan za smanjenje metana, snažnog stakleničkog plina. Pakt suparnika, dva najveća zagađivača na svijetu, iznenadio je delegate na samitu. Sporazum je bio kratak u pojedinostima i iako je Kina pristala 'postupno smanjiti' ugljen počevši od 2026., nije precizirala u kojoj bi to bilo količini ili u kojem vremenskom razdoblju.
• Krčenje šuma: čelnici više od 100 zemalja, uključujući Brazil, Kinu, Rusiju i Sjedinjene Države, obećali su okončati krčenje šuma do 2030. Sporazum pokriva oko 85 posto svjetskih šuma, ključnih za apsorpciju ugljičnog dioksida i usporavanje tempa globalnog zatopljenja. Neke zagovaračke skupine kritizirale su sporazum kao nedostatak oštrine, ističući da su slični napori bili neuspješni u prošlosti.
• Metan: više od 100 zemalja pristalo je smanjiti emisije metana, snažnog plina koji zagrijava planet za 30 posto do kraja ovog desetljeća. Obećanje je bilo dio napora Bidenove administracije, koja je također objavila da će ograničiti metan koji dolazi iz oko milijun naftnih i plinskih platformi diljem Sjedinjenih Država.
• Indija: Indija se pridružila sve većem broju nacija koje su se obvezale postići net zero emisije, postavljajući rok do 2070. za prestanak dodavanja stakleničkih plinova u atmosferu. Jedan od najvećih svjetskih potrošača ugljena, Indija je također rekla da će značajno proširiti udio svoje ukupne energetske mješavine koji dolazi iz obnovljivih izvora te da će polovica njezine energije dolaziti iz izvora koji nisu fosilna goriva do 2030. godine.

Različita lica klimatskog djelovanja

Na pregovorima u Glasgowu postojao je jasan jaz između spolova i generacija. Oni koji imaju moć odlučivanja o tome koliko će se svijet zagrijati u nadolazećim desetljećima uglavnom su stari i muškarci. Oni koji su najviše ljuti zbog tempa klimatskog djelovanja uglavnom su mladi i žene.

Malik Amin Aslam, savjetnik premijera Pakistana, ismijao je neke od dalekih net zero ciljeva, najavljenih tijekom konferencije, uključujući indijski: 'S prosječnom dobi od 60 godina, mislim da nitko u pregovaračkoj sobi ne bi mogao doživjeti tu neto nulu 2070.', rekao je.

Prvog dana konferencije Greta Thunberg pridružila se brojnim prosvjednicima na ulicama ispred mjesta održavanja klimatske konferencije Ujedinjenih naroda u Glasgowu. Tijekom dvotjedne konferencije ona i drugi mladi klimatski aktivisti - uključujući Vanessu Nakate, Dominiku Lasotu i Mitzi Tan - imali su brojne nastupe na prosvjedima.

Thunberg je kazala za BBC u intervjuu uoči samita da nije službeno pozvana da govori. Smatra da je organizatori nisu pozvali, kao i puno drugih mladih govornika, iz 'straha da bi, ako pozovu previše ‘radikalnih’ mladih ljudi, zbog toga mogli izgledati loše'.

Samo održavanje razgovora tijekom pandemije bilo je izazov

Samit o klimi, odgođen prošle godine, jedan je od najvećih međunarodnih skupova održanih tijekom pandemije koronavirusa.

Mnogi sudionici samita putovali su iz zemalja u kojima cjepiva još uvijek nisu široko dostupna. Globalno, manje od polovice svih odraslih osoba cijepljeno je protiv covida-19, što ilustrira nejednakost u dostupnosti cijepljenja. Ograničenja putovanja i karantene značila su dodatne troškove, što je nekima onemogućilo putovanje.

Neki sudionici, poput predsjednika Xi Jinpinga iz Kine, Vladimira Putina iz Rusije i Jaira Bolsonara iz Brazila, odlučili su uopće ne putovati.

Na samom početku organizatori konferencije uputili su pismo isprike sudionicima zbog dugih redova i poteškoća s videom, rekavši da je planiranje zbog ograničenja uzrokovanih covidom bilo izazovno. Borili su se sa složenim aranžmanima, poput osiguravanja toga da svi oni koji ulaze na mjesto događaja budu negativni na koronavirus i provođenja kontrole broja ljudi u sobama za sastanke.