Hoće li se ili neće sklopiti velika koalicija lijevih stranaka - bilo je glavno pitanje nakon subotnjeg prosvjeda na koji su te stranke uspjele izvući tisuće ljudi. Iako je SDP odmah pozvao Možemo na sastavljanje velike koalicije, za sada iz stranke koja vlada Zagrebom nisu spremni na tako nešto. Kakav bi bio uspjeh takve koalicije, priupitali smo i političkog analitičara Ivana Rimca
'Imam li ja u ovom trenutku pravo svoj ego staviti ispred onog što je potreba zemlje u kojoj živimo? Ma nema šanse, ne mogu! Zovemo opet na razgovore sve koji vide, znaju i mogu pridonijeti da se Hrvatska promijeni jer je ovo prijelomni trenutak', poziv je za sastavljanje koalicije koji je za vikend SDP-ov Peđa Grbin uputio gotovo svim oporbenim strankama, uključujući Možemo, od kojih je najveća oporbena stranka već dobila 'košaricu'.
Govoreći o stvaranju velike lijeve koalicije, politički analitičar Ivan Rimac govori za tportal da vidi taj pritisak SDP-a prema grupacijama koje su već formirale koalicije - Socijaldemokratima i HSS-u te IDS-u, Fokusu, Reformistima i PGS-u. 'Prema toj grupaciji su pokazali otvorenost i oni su spremni ući u koaliciju sa SDP-om. Između ostalog, zato što su to područja gdje je SDP još uvijek jak, to su Rijeka i područje dijela Primorja i Istre', kaže Rimac. Kada je u pitanju Možemo, postoji nekoliko problema.
'Jedan je taj što je Viktor Gotovac (bivši šef zagrebačkog SDP-a, op.a.) razbio koaliciju u Zagrebu, pa Možemo u izvršnom smislu ne može računati na stabilnost te koalicije. Drugi je problem što Možemo osjeća da još uvijek ima potencijal za rast, a ulaskom u koaliciju bio bi ograničen u utjecaju u Vladi i umanjio bi svoju ulogu, pa i šanse za daljnji rast', kaže Rimac. Treći je prijepor to što se dvije stranke obraćaju različitoj glasačkoj populaciji.
'Možemo je usmjeren mlađoj populaciji i tu populaciju znatno više muče neki drugi problemi nego što muče populaciju koju pokriva SDP, dakle manje-više stariju populaciju koja po nekoj tradiciji glasa za ljevicu još od vremena tranzicije. SDP ima potencijal od nekih 35 posto starih ljudi od preko 65 godina života, ali tu im i HDZ uzima dio. Možemo je usmjeren na mlađu populaciju i programe koji govore o perspektivi razvoja za mlade, a SDP, pa i SKH prije, nikad nije imao jasno izraženu politiku za mlade', kaže Rimac. Takav komunikacijski prijepor teško bi bilo, poručuje politički analitičar, objediniti u kampanji s perspektivnim, a ne retrospektivnim porukama.
'Parole bi ostale na parolama sa skupa, ako izuzmemo govor Sandre Benčić. 'Dolje HDZ', 'Ne želimo takvu vlast', ali nema poruka koje bi rekle što i kako će napraviti. Čak ni poruke 'sve ćemo vas zatvoriti' nisu poruke koje su operativne. U tom segmentu kampanja bi ostala na ovim porukama unazad, ne bi motivirala glasače i ne bi se ništa dogodilo', kaže Rimac. Međutim ta komunikacijska razdvojenost može biti adut za odvojen izlazak na izbore.
'Ako se rascijepi kampanja te se jedni usmjere na mlade, a drugi na stariju populaciju, onda je moguće da, iako nisu u sinergiji zajedničke koalicije, ostvare dobre rezultate. Naravno, moraju svaku izbornu jedinicu ponovno procijeniti i vidjeti kolike su im šanse i trebaju li se ujediniti u točkastoj koaliciji da osiguraju prelazak izbornog praga. Ako ni jedni ni drugi ne prelaze izborni prag, onda je to promašena strategija. Ako jedan prelazi izborni prag, a drugi ne, onda je bolje da se ujedine. A ako oba prelaze izborni prag, onda možda bolje da idu odvojeno, tako da se jasno pruži prilika glasačima da nađu opciju koja im se sviđa', kaže nam Rimac. U svom odgovoru na Grbinov poziv za koaliciju, Benčić je jasno napomenula da su oni otvoreni za točkastu koaliciju, ali da u slučaju velike koalicije značajan broj glasača ne bi izašao na izbore. Govoreći o samoj Benčić, Rimac spominje još jedan problem.
'Sandra Benčić je krajem ljeta proglašena kandidatom za premijerku, a nisam siguran da bi u slučaju stvaranja velike koalicije ona uopće kotirala kao mogući premijer i da bi Grbin odustao od ideje da to bude on sam te da bi bio zamjenik premijera ili potpredsjednik Vlade. Već tu imamo izvjesni prijepor ličnosti. A i Možemo bi time bacio dosadašnju kampanju i profiliranje Benčić u bunar', napominje Rimac. Hoće li ipak doći do pregovora o koaliciji, to zasad ostaje otvoreno pitanje.
'Ti pregovori, ako danas i počnu, bit će teški i nisam siguran da ijedan od ishoda garantira uspjeh', dodaje Rimac. Što se pak tiče Mosta, Grbin je dao do znanja da je to jedna od stranaka, uz SDP i Možemo, koja može srušiti HDZ, ali je za njih kao uvjet za koaliciju postavio tri uvjeta: borba protiv korupcije, standard i prihvaćanje jednakosti.
'Tu je moguća koalicija bez obzira na dosadašnja razmimoilaženja. Samo je pitanje hoće li Most doista ući u koaliciju ili će podržavati manjinsku vladu. Osnovni prijepor je, koliko vidim, ksenofobija kod Mosta u pogledu stranaca i u tom segmentu mislim da je to teško ideološki pomirljivo. Međutim pragmatične stvari oko sastavljanja vlasti uvijek mogu tražiti kompromise sa svih strana, pa nikada ne znate', kaže nam Rimac.
Veliki subotnji prosvjed i tisuće okupljenih građana dali su lijevoj oporbi krila te u nekim momentima podsjetili na velike koalicije koje su do sada rušile HDZ s vlasti - 'šestorku' predvođenu Ivicom Račanom i Kukuriku koaliciju predvođenu Zoranom Milanovićem. Rimac ih ipak ne bi uspoređivao s bivšim velikim koalicijama.
'Primjerice, šestorka je imala drugu sinergijsku veličinu, određenu vremenom u kojem je nastala. Bilo je izvjesno da Račan može biti suvisao premijer, ali je trebalo ukloniti bojazan glasača da se vraćamo u komunizam. To je postignuto koalicijom s Budišom, kao simbolom represije socijalističkog razdoblja, pa je to bila neka garancija da ne bi bila narušena demokracija. Ovdje takva garancija nije potrebna niti ona ima rezona i stranke ne mogu jedna drugoj biti garant da netko ne bi skrenuo izvan demokratskih standarda. Nema takvog sinergijskog efekta, a ovaj sinergijski efekt samo je zbrajanje glasača, što može biti problem samo ako zbroj nije veći od izbornog praga', poručuje Rimac.