Čelnici ruskog Gazproma posjetili su Hrvatsku prije dva dana. Razgovaralo se o energetskoj politici Hrvatske, a ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak kazao je da su Južni tok i Ina u razgovorima dotaknuti bez bitnih zaključaka. No izvori bliski Gazpromu tvrde da su blizu kupnje ne samo mađarskih dionica u Ini, nego i dodatnih 19 posto dionica. Treba li im Hrvatska to omogućiti, prokomentirali su bivši ministri financija Ivan Šuker i Slavko Linić
'Tu treba vidjeti dvije stvari. Prvo je Zakon o preuzimanju trgovačkih društava koji je obveza Gazproma u tom slučaju, a drugi je da se Vlada RH konačno mora odlučiti što će s Inom. Jer smiješno je da nama netko servira što bi mi trebali napraviti, dakle, Vlada mora donijeti stratešku odluku što želi od Ine konačno, i onda temeljem toga imate Zakon o privatizaciji Ine, određene obveze koje Vlada mora preuzeti i onda je sve kristalno jasno. Ovo je nabacivanje, tko što trguje i to je vrlo zanimljivo u kontekstu svih ovih političkih zbivanja', kazao je bivši ministar financija Ivan Šuker.
A što Šuker misli o Rusima?
'Kako možete odgovarati na to hipotetičko pitanje. Otkud ja mogu misliti, ja Ruse ne znam, nisam s njima surađivao, prema tome, ne znam kako bi oni upravljali Inom. Da bi netko bio adekvatan partner, moraju nešto ponuditi i vi temeljem toga odlučite je li netko adekvatan partner ili nije. Ali temeljem toga što netko kaže, rekla-kazala je smiješno; takvi su ovi isti koji sad tvrde da MOL nije adekvatan partner, a 2003. su nas uvjeravali da je to najbolji partner za Hrvatsku. Dakle, ako hoćemo govoriti je li netko adekvatan ili ne, moramo vidjeti što taj nudi, i na temelju toga donijeti odluku. Ali treba vidjeti Zakon o privatizaciji Ine koji je donijela ova ista Vlada 2002. iz čega su proizišla sva ova zla koja su se dogodila s Inom poslije', smatra Šuker.
'Nikad ne treba na neki način unaprijed prihvatiti novog strateškog partnera koji neće vrlo jasno dati jasne garancije da će obnoviti dvije rafinerije, da će uložiti u dvije rafinerije, da će biti najmodernije na ovom području, koji će uložiti i u bušotine i istraživačka polja koja za sada Ina ima koncesijska prava i da će uložiti u modernizaciju prodajne mreže. Dakle, tek kad tu budu neka jamstva, onda bi država mogla razmišljati o tome da je to partner kojem mogu dati dionice. Budimo iskreni, uvijek je bitno da ako se i daje nešto dionica od onih 44 posto hrvatskog udjela, onda je bitno kako zaključiti sporazum dioničara. Znači, čim imate iznad 25 posto, bitni su sporazumi dioničara i ako je taj sporazum kvalitetan koji će državi jamčiti nadzor nad razvojem budućnosti Ine koja ne smije biti trgovačka mreža nego treba biti proizvodna tvrtka koja će ulagati u istraživanje nafte i plina i preradu onda je to povoljan partner i tada se o svemu može razgovarati', smatra Linić.
