Žene koje već dulje vrijeme žive na rubu života od Grada traže da im se dodijeli prostor u kojem bi mogle nešto raditi iako sredstava za rad nemaju, ali imaju volju i znanje.

'Nas više nitko ne želi. Nismo mlade i u naponu snage, a ni dovoljno stare za mirovinu. Od nas su svi digli ruke, pomoći nema, ali ćemo se boriti dok možemo.

Dok se na sudu rješava naš slučaj, moramo nešto raditi. Zato smo se predbilježile kod gradonačelnika i sad čekamo da nas pozove. Voljeli bismo kad bi nam dodijelilo kakav prostor, a napuštenih je puno u Gradu, u kojem bismo mogle nešto raditi', ističe predstavnica obespravljenih radnica Đurđa Grozaj.

No to bi bio tek prvi korak, jer sredstva za rad, baš kao ni materijal od kojeg bi se nešto dalo napraviti, nemaju.

'Jedino od materijalnog što imamo je jedna velika nula. Strojeve, igle, konce i sve ono što nam je do jučer bilo sredstvo za život nemamo. No volju za životom i radom imamo. Poslali smo dopis u PBZ da nam doniraju jedan rashodovani kompjutor i pisač ako imaju. To bi nam za početak dobro došlo. Tražit ćemo donacije, valjda će se naći oni koji bi nam mogli pomoći', uvjerena je Grozaj

Proizvodile bi, kaže, za početak broševe, šivale bi, a cilj im je, koliko se god sad to činilo kao pejzaž u magli, u budućnosti stvoriti svoj brend. Dodajem kako bismo prvu kolekciju broševa mogle ponuditi premijerki Jadranki Kosor.

'Njoj samo jedan s lisicama', ogorčeno mi odgovara Grozaj.

U predvečerje izbora kad obećanja pljušte poput monsunskih kiša, a u niski polaganja kamena temeljaca nedostaje još samo jedan za tvornicu, žene iz Kamenskog samo se nadaju da će se netko i njih sjetiti. Ali ne šupljim obećanjem, već konkretnim djelima.