Teška mašinerija ruši objekte nekadašnjeg tekstilnog diva Kamenskog u centru Zagreba. Put u propast tvornice koja je nekako preživjela pretvorbu i privatizaciju, pa se sunovratila desetak godina kasnije, najsnažnije je obilježio bunt tekstilnih radnica koje su pod svaku cijenu, pa i štrajkom glađu, pokušavale spasiti svoja radna mjesta. No tada je već bilo kasno: Kamensko je otišlo u stečaj, a iznimno atraktivno zemljište uz Trg Franje Tuđmana u Zagrebu prodano je ispod cijene na dražbi. Tvornica u kojoj odavno nema proizvodnje sada se ruši, a na njezinu mjestu trebao bi niknuti stambeno-poslovni kompleks
Vlasnik tog zemljišta je tvrtka Alfa stan centar d.o.o. sa sjedištem u Samoboru i na čelu s Deanom Šparavcom, direktorom i suvlasnikom.
Alfa stan grupacija je s nekoliko tvrtki koja već dulje vrijeme gradi stanove na atraktivnim lokacijama u Zagrebu, poput Bužanove ili Srebrnjaka.
Ako vam ime zvuči poznato, od tvrtke Alfa stan nekretninu je kupio i dva puta uhićeni bivši šef Janafa Dragan Kovačević dok je, prema informacijama koje su iscurile iz istrage, u garaži vile Deana Šparavca nađen Kovačevićev automobil s milijun eura u prtljažniku.
Dvije vile, dvije vruće afere: Što sve znamo o luksuznim zdanjima u Samoboru, u kojima su nađeni milijuni što ih je skrivao Dragan Kovačević
Na zemljištu propale tvornice Alfa stan planira graditi veliki kompleks, cijeli blok poslovno-stambene namjene s trgom u sredini, omeđenim Reljkovićevom i Čanićevom ulicom. Ova tvrtka kupila je zemljište i propalu tvornicu u siječnju 2020. godine, a prije nekoliko mjeseci na tu je nekretninu podignuta hipoteka u iznosu od 98,9 milijuna kuna.
Prethodni vlasnik bila je tvrtka Anni Aurea u stopostotnom vlasništvu tvrtke Radnik iz Križevaca, čija je djelatnost visokogradnja. Suvlasnik i dugogodišnji šef ove tvrtke, poznate i po donacijama HDZ-u, Mirko Habijanec još je 2016. godine - kada su tvornica i pripadajuće zemljište na 14. dražbi kupljeni za 24 milijuna kuna iako je procijenjena vrijednost bila trostruko veća - rekao tportalu da su kupili nekretnine s namjerom daljnjeg investiranja, ali tada još nisu odlučili što će graditi. Spominjali su kasnije izgradnju staračkog doma, no od toga nije bilo ništa i nekretnina je prodana.
Zemljište prodano za 24 milijuna kuna
Tih 24 milijuna kuna, za koliko je prodana tvornica Kamensko s pripadajućim zemljištem, nije bilo dovoljno da se uz ostale stečajne vjerovnike namire i radnice, kojima je tvrtka bila dužna za plaće.
Njihova borba za spas tvornice koja je iz godine u godinu samo propadala - kako su sumnjale, upravo zbog atraktivnog zemljišta zbog kojeg je, smatrale su, uništena proizvodnja - počela je još 2010. godine, kada su krenule u štrajk zbog neisplate plaća.
Kampirale su pred tvornicom, štrajkale glađu, punile medijske stupce govoreći da su u tri smjene šivale za Hrvatsku vojsku u Domovinskom ratu, kasnije i odijela za predsjednika Franju Tuđmana, no sve je bilo uzalud. Nakon sedam godina Kamensko je 2017. službeno prestalo postojati. Radnice, njih 426, dobile su tek 15 posto od 6,3 milijuna kuna, koliko su podijelili vjerovnici.
Kamensko je inače nastalo na obroncima Plješivice 1942. kao tekstilna proizvodnja za potrebe partizana. Pogon je nakon završetka Drugoga svjetskog rata preseljen u Zagreb, a sama tvrtka Kamensko osnovana je 1949. godine.
Privatizirana je 1993. godine po sustavu dioničarstva, no problemi počinju 2004., kad je dopuštena prodaja dionica i onima koji nisu zaposlenici.
Kamensko je bilo u vlasništvu malih dioničara, njih 1892. Do već spominjane 2004. godine tvrtka je poslovala s ili na granici profita, no nije bila opterećena kreditima. Imala je oko 17 milijuna kuna kratkoročnih obaveza, ali i isto toliko potraživanja. Zadržana dobit iznosila je 9,5 milijuna kuna, a u blagajni se nalazilo 27 milijuna kuna.
Od ukupno 94 milijuna kuna godišnjega prihoda od prodaje, čak 67 milijuna kuna ostvarivalo se u inozemstvu. S vrijednom imovinom i vlasničkom strukturom raštrkanom među radnicima, bila je to sjajna meta za jeftino preuzimanje.
Među rukovoditeljima koji su imali nešto više dionica nalazio se s 1,07 posto i referent prodaje Željko Vidaković, zaposlen u Kamenskom od 1973. godine. Referent Vidaković 2005. najednom dolazi do nekoliko milijuna kuna i počinje jeftino kupovati dionice od kolega pa s više od 20 posto udjela uskoro postaje najveći dioničar tvrtke. Međutim uskoro je postalo jasno da je Vidaković bio samo paravan Kutlinim kadrovima, pisao je portal Novosti 2010. godine.
U javnosti se tajkuna Miroslava Kutlu, kako je tportal pisao 2013. godine, smatra ključnom osobom u pokušaju stjecanja nekretnina propale tvornice Kamensko jer su je preuzeli nekadašnji Kutlini operativci Antun Crlenjak i Davor Vlajčević te su prezadužili poduzeće da bi na njegovu imovinu mogli staviti zabilježbe.
Kasnije je otkriveno da je u nekretninskim operacijama sudjelovao i Ninoslav Pavić, 2011. godine postavši suvlasnik Vilinskih poljana, nakon što je od Kutle preuzeo i Daltu d.o.o., nekadašnju članicu njegove Globus grupe. Vilinske poljane držale su 18 posto dionica Kamenskog, ali i založna prava nad nekretninama.
Iako su radnice Kamenskog 2011. godine prosvjedovale pred DORH-om smatrajući da su njihovi direktori zbog vrijednih nekretnina u centru Zagreba namjerno uništili tekstilnu tvornicu, u slučaju Kamensko podignuta je tek jedna optužnica, i to zbog nenamjenskog trošenja državnog novca, što s malverzacijama nekretninama nema direktne veze.
