Pobjeda Jakova Milatovića na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori posljednji je kamen u procesu demontaže vlasti Mila Đukanovića, dugogodišnjeg čelnika naših južnih susjeda. I dok je Đukanović prešao dug put od suradnika Slobodana Miloševića do žestokog protivnika Beograda i pobornika euroatlantskih integracija, Milatović je velika nepoznanica
Jakov Milatović najprije je u prvom krugu eliminirao Andriju Mandića, lidera prosrpski orijentiranog Demokratskog fronta, a u nedjelju i Đukanovića, aktualnog predsjednika Crne Gore. Đukanović i Mandić klasični su predstavnici dviju političkih struja na koje je Crna Gora duboko podijeljena. Đukanovićeva je okrenuta euroatlantskim integracijama i Zapadu, ali i kompromitirana korupcijom, a druga, Mandićeva, okrenuta je Srbiji, Rusiji i klerikalizaciji crnogorskog društva.
Milatović bi trebao biti negdje između njih i ima potencijal poboljšati vrlo napete odnose u ovoj zemlji. Bilo bi jako važno za nju i cijelu regiju da tu priliku i iskoristi. Podijeljena i nestabilna Crna Gora nikome ne odgovara, osim ruskim geopolitičkim ambicijama na zapadnom Balkanu.
vezane vijesti
Inače, 37-godišnjeg Milatovića analitičari opisuju kao tipično desnog populista čija se politika temelji na obećanjima da će znatno popraviti standard u zemlji u kojoj u riziku od siromaštva živi više od petine stanovništva.
Pokret Evropa sad!, koji ga je lansirao u visine crnogorske politike, derivat je vlade Zdravka Krivokapića, formirane nakon pada Đukanovićeva DPS-a na parlamentarnim izborima krajem ljeta 2020. godine, dogovorom niza stranaka uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve (SPC). Milatović je u toj vladi od prosinca 2020. do travnja 2022., kada je srušena, bio ministar ekonomskog razvoja. I njega se smatra čovjekom bliskim SPC-u.
Milatović je tada s Milojkom Spajićem (tadašnjim ministrom financija i socijalne skrbi) kreirao ekonomski i politički projekt Evropa sad!, a koji je dobio naziv po političkim reformama što ih je provodio. Njime je ukinut doprinos za zdravstvo, a povećana je minimalna zarada s 250 na 450 eura, dok je prosječna plaća s 530 porasla na 670 eura. Projekt je to, pisali su mediji u Crnoj Gori, osmišljen u Beogradu. Spočitavaju im se veze sa Srbijom i politikom 'srpskog sveta', što oni odbacuju. Iako su građani hvalili Milatovićeve poteze, ekonomisti su smatrali da su njegove reformske mjere uvod u grčki scenarij u Crnoj Gori.
Kandidat za predsjednika trebao je biti Spajić, ali kad se otkrilo da ima dvostruko, crnogorsko-srpsko državljanstvo, ispao je iz utrke.
Crnu Goru nakon predsjedničkih čekaju još važniji parlamentarni izbori u lipnju, jer zemljom još od prošlog ljeta vlada tehnička vlada Dritana Abazovića. Poslije pobjede na predsjedničkim izborima i ranije na lokalnim izborima u Podgorici sve osim trijumfa Pokreta Evropa sad! bilo bi veliko iznenađenje. U sljedeća dva mjeseca tako će i Milatovićeve aktivnosti biti usmjerene na pomoć stranci da dobije i parlamentarne izbore.
Ali nakon toga popusta više neće biti. Pred Milatovićem i Pokretom Evropa sad! je velik posao u pokušaju da odgovore na očekivanja stanovništva - u prvom redu odnosi se to na podizanje standarda, pri čemu su obećali brda i doline, kao i stabilizaciju političkog sustava i smirivanje društvenih tenzija. Može se očekivati i da će Milatović imati znatno bolje odnose s Beogradom nego što je to bio slučaj s Đukanovićem i njegovim DPS-om.
Nakon izborne pobjede Milatović je obećao da iz Crne Gore neće krenuti trzavice prema bilo kojoj zemlji zapadnog Balkana i susjedima, što se u prvom redu može tumačiti kao poboljšanje odnosa s Beogradom, a koji su posljednjih godina, dok je Đukanović bio na vlasti, bili na najnižoj razini.
No u kolikoj mjeri će se dogoditi to približavanje - što će se odvijati pod budnim očima Washingtona i Bruxellesa - u znatnoj mjeri odredit će neposrednu budućnost zemlje u svijetu koji je trenutno polarizirana ratom u Ukrajini. Milatović je obećao da će u svom petogodišnjem mandatu uvesti Crnu Goru u Europsku uniju. Koliko je iskren u svojim najavama, pokazat će vrlo brzo svojim djelima.
Đukanović je u odnosu na rusku agresiju u Ukrajini u potpunosti slijedio politiku Europske unije, a što će napraviti Milatović, potpuna je nepoznanica. Do sada su on i Evropa sad! izbjegavali govoriti o temama koje dijele Crnu Goru, ali to nakon osvajanja vlasti više neće biti moguće.
Milatovićeva pobjeda ipak je došla u prvom redu kao rezultat endemske korupcije Đukanovićeve stranke i neispunjenih obećanja da će se popraviti ekonomska situacija u zemlji. Sigurno je to da će Milatović, posebno ako Evropa sada! i partneri pobijede na lipanjskim parlamentarnim izborima, nastaviti s borbom protiv korupcije, što znači daljnju demontažu i obračun sa sustavom koji su formirali Đukanović i DPS.
Pred Crnom Gorom je možda i ključno vrijeme u novijoj povijesti.
