'Sve dok on misli da je to prolazno, tada nije toliko opasan za nju. Ubojstvo se događa onog trenutka kada on shvati da ga žena napušta', pojasnila je Neva Tölle. Upravo je razvod bio okidač zbog kojeg je Josip Štajdohar ubio svoju suprugu Nikolinu u Glini. Nakon dvogodišnjeg zlostavljanja Nikolina je s djecom 2009. godine smještena u sigurnu kuću. Tada je podnijela zahtjev za razvod braka koji je nedavno i okončan, a u srpnju je napustila sigurnu kuću nadajući se novom životu za sebe i svoja dva sina. Prekid veze potaknuo je i Marka Dukića da ubije svoju bivšu djevojku Marinu Palavru i njezina brata Marina u Benkovcu prije tjedan dana.

TKO JE KRIV? NITKO!

No ova dva tragična zločina povezuje još jedna stvar: policija je u oba slučaja znala da zlostavljač nešto smjera. Marina je benkovačkoj policiji dan prije ubojstva prijavila da joj je bivši dečko prijetio, dok je majka ubojice iz Gline večer prije zločina otkrila policiji da joj je sin rekao da namjerava ubiti bivšu suprugu i sebe. Zločini nisu spriječeni. U Benkovcu je interna istraga pokazala da je postupanje policije bilo u redu. Interna istraga trenutno se odvija i u Glini. Uopće ne sumnjamo u njezin ishod.

'Niti jedan predstavnik institucije ne vjeruje izjavi žene kada ona kaže da se boji nasilnika i da misli da će je ubiti. Oni joj ne poklanjaju povjerenje, kažu - ma, on je to samo rekao', ističe Tölle i pojašnjava da postoji razrađena strategija za prepoznavanje faktora rizika, no da policija ne koristi te komponente u svom radu.

ZAČARANI KRUG

U cijelom tom začaranom krugu pranja ruku od odgovornosti za zločin su, osim policije, sudstvo i socijalna skrb. Iako su predmeti obiteljskog nasilja 'žurni' prema zakonu i moraju ići u pravosudni proces odmah nakon što policija podigne prijavu protiv nasilnika, upravo da bi se žrtve nasilja zaštitile od novih trauma, u slučaju obitelji Štajdohar iz Gline to se nije dogodilo.

'U toj obitelji policija je postupala 2008. i 2009. godine. Protiv njega je početkom ove godine podnesena kaznena prijava zbog nasilja u obitelji te dvije kaznene prijave zbog zlostavljanja, tj. zapuštanja i zanemarivanja djece', rekla je za tportal Iva Hranitelj, glasnogovornica PU sisačko-moslavačke, te potvrdila da je u tijeku interna istraga MUP-a o postupanju policije. Početkom godine prijava je s policije poslana na sisački Općinski sud. Tražena je kazna od godine dana zatvora. No suđenje Štajdoharu, koji je, osim za obiteljsko nasilje, prijavljivan i za nezakonito držanje oružja, krađe i prijetnje, nije započinjalo.

Neva Tölle kaže da je pokojna Nikolina Štajdohar trebala tražiti zabranu pristupa za bivšeg supruga. 'Zabranu pristupa može tražiti odvjetnički tim iz skloništa u kojem je žena bila ili pak žena mora tražiti da policija u njeno ime zatraži tu mjeru', pojasnila je Tölle.

Da Nikolina Štajdohar nije tražila zabranu pristupa, potvrdio je za tportal i ravnatelj Centra za socijalnu skrb u Glini Stjepan Klarić. Zločin u Glini dogodio se samo 40 minuta nakon što je ubojica napustio Centar za socijalnu skrb s bivšom suprugom i sinovima.

Ubojica je, prema odluci suda, imao pravo jednom tjedno viđati djecu, i to u pratnji nadležne osobe. Klarić kaže da je Nikolina nazvala to jutro i rekla da se dogovorila s bivšim suprugom o susretu. Djeca su neko vrijeme provela u razgovoru s psihologinjom, dok je Nikolina bila na razgovoru sa socijalnom radnicom. Iako dogovoreni susret oca i djece u Centru za socijalnu skrb traje dva sata, bivši supružnici su tražili da odu ranije da bi odveli djecu na sladoled i kupili im tenisice.

'Bio je to  jedan u nizu susreta nakon razvoda i protekao je normalno, ništa nije ukazivalo da postoji bilo kakav konflikt', rekao je Klarić i pojasnio da susret počinje onog trenutka kada stranke uđu u zgradu Centra i prestaje kada izađu. Zločin se dogodio 400 metara od zgrade, stoga ispada da socijalna služba nema veze s tim?!

'Netko mora odgovarati za smrt tih žena i, dok se to ne dogodi, zločina će biti sve više. U 90 posto slučajeva kazne su minimalne ili čak ispod toga. Počinitelj nasilja zna da ga zakon neće oštro sankcionirati. Policija, centri za socijalnu skrb i liječnici znaju da - kada krene interna istraga - nitko neće biti odgovoran', rekla je Tölle.

'Prava biološkog oca kod nas su iznad psihofizičke sigurnosti majke i djeteta, što je nedopustivo', istaknula je voditeljica Autonomne ženske kuće Zagreb. Kaže da to dokazuju procesi mirenja na sudu ili pak 'seanse' u centrima za socijalnu skrb, na koje moraju dolaziti evidentirani obiteljski nasilnici zajedno sa suprugom i djecom. Iako je Josip Štajdohar, koji je pred očima svoje djece u srijedu u centru Gline ubio bivšu suprugu, prijavljen zbog obiteljskog nasilja nad suprugom i oba svoja sina, suđenje mu ni nakon pola godine nije započelo, a sudskom odlukom imao je pravo jednom tjedno viđati djecu.

'KADA KAŽU DA SE BOJE, TREBA IM VJEROVATI'

'Kada bismo imali samo malo više razumijevanja za probleme s kojima žive zlostavljane žene i kada bismo vjerovali da se zaista boje za svoj i živote svoje djece, broj ubijenih žena bio bi puno manji. Takvim očevima ne treba odobravati kontakte s djecom. Oni moraju shvatiti da njihovo ponašanje nije prihvatljivo te da, ako su nasilni, ne mogu viđati djecu. Slučaj iz Gline pokazuje da je majka svakog tjedna dovodila djecu na susrete s ocem i izlagala se opasnosti', kaže Tölle.

Česti susreti s nasilnikom u sudnici i centrima za socijalnu skrb ne pomažu žrtvi da se oslobodi straha. 'Tim ženama je potrebno  omogućiti svjedočenje videolinkom, jer se one boje davati iskaz dok im nasilnik dašće za vratom u sudnici', rekla je Tölle za tportal.

Ona vodi istu bitku već 20 godina, otkada je osnovana Ženska kuća. Iako se, prema njezinim riječima, ne može utvrditi povećava li se nasilje nad ženama, jer je pitanje znači li više prijava automatski više zločina ili su žene postale osvještenije i češće prijavljuju nasilnike. No bez obzira na broj zločina, Autonomna ženska kuća uvijek je puna. Čak 300-tinjak žena mjesečno okrene njihov broj. One su, kako kaže Tölle, sretnice, jer barem dobiju informacije da mogu odbiti susrete s nasilnikom na sudu ili u centru za socijalnu skrb. Ostale ni ne znaju da imaju to pravo.