Kako se bliže predsjednički izbori u Francuskoj, takmaci za Elizejsku palaču čine sve ne bi li izvjesili prljavi veš konkurencije na friški zrak. Nižu se priče o koferima ilegalnog korporativnog novca i prijevozu afričkog keša u bubnjevima i sportskim torbama za potrebe političkih kampanja, kao i smiješne kriminalne statistike poput one da je jedan gradonačelnik potrošio na desetke tisuća eura na narudžbe pizza. Involvirani su kako vladajući populisti, tako i socijalisti
Iako već godinama živimo u uvjerenju da je na Zapadu korupcija pod jačom kontrolom i civiliziranija te da ljudi krše zakon fino i s taktom, serijsko izvlačenje prljavog veša lijevih i desnih kandidata za francuski predsjednički stolac stvara dojam da se u toj zemlji unazad nekoliko godina nije radilo ništa drugo doli švercalo novcem. Jacquesu Chiracu se sudi, njegov premijer Dominique de Villepin je također saslušan u nekoliko navrata, a protiv dvojice socijalističkih čelnika na jugu zemlje pokrenuti su sudski procesi za pronevjeru novca i manipuliranja radnim ugovorima.
Najveća buka o korupcijskim aktivnostima francuske političke elite ovih se dana tiče Chiracove vlade. Pored sudskog procesa s kojega će izbivati zbog bolesti, a u kojem ga se tereti da je slijevao novac poreznih obveznika u stranačku blagajnu izmišljajući radna mjesta u pariškoj vladi, na scenu je stupio Robert Bourgi, francusko-libanonski odvjetnik koji je radio kao posrednik između nekadašnjeg predsjednika države Gabona Omara Bonga i Pariza. Naime, prema Bourgijevim izjavama, piše The Economist, Chirac je godišnje dobivao na desetke milijuna franaka od afričkih lidera. Novac je, navodno, prevožen u sportskim torbama i afričkim bubnjevima, no odvjetnik ne može ništa od toga dokazati.
Nadalje, prema Bourgijevu iskazu, praksa izvoza nedeklariranog afričkog keša u Francusku postoji još od osamdesetih godina, no uredno se nastavila i nakon što je Pariz 1990. postrožio uvjete za financiranje političkih kampanja i postavio im granicu. U 2002. je, recimo, Chiracu poslano 10 milijuna dolara za predsjedničku utakmicu. Ilegalne transakcije prestale su tek u 2005. Za novčane donacije s Crnog kontinenta tražili su poneku protuuslugu, pa je tako, navodno, Jean-Marie Bockel, Chiracov ministar za međunarodnu pomoć, pobrao otkaz na zahtjev gabonskog predsjednika.
Uz Chiraca, najspominjanije je ime Dominiquea de Villepina, njegova predsjednika vlade i političara koji nagodinu aspirira postati novi francuski predsjednik. Villepin sve proglašava pokušajem difamacije koja dolazi iz Sarkozyjeva tabora, a stvar do parodije dovodi bivši Chiracov savjetnik koji uzvraća lopticu tvrdnjom da je Sarkozyjeva kampanja iz 2007. također obilato financirana sredstvima nekadašnjih francuskih kolonija u Africi u kojima Pariz još uvijek želi povlačiti konce na potezu nafta - novac - vojska - unutrašnja politika.
Da ne ispadne da je lijevica izuzeta iz paralelene politke, mediji ovih dana zabavljaju javnost pričom o Jean-Noelu Gueriniju, pokrajinskom predsjedniku s juga zemlje kojeg se sudski goni zbog manipuliranja ugovorima o javnim radovima. Cirkusu se pridružio i Robert Navarro, još jedan istaknuti socijalist iz regije, nad kojim visi optužnica da je potrošio desetke tisuća eura stranačkog novca na ekstravagantne užitke, između ostalog nevjerojatne količine naručenih pizza.
Podsjetimo, Sarkozy je pod istragom o primanju kuverti s novcem od najbogatije žene u Francuskoj, vlasnice L'Oreala Liliane Bettencourt. Procesu su se pridružile i novine Le Monde. Podigle su optužnicu protiv obavještajne službe jer je mimo zakona prisilila francuske telekomunikacije da im dostavi snimke razgovora novinara koji je radio na slučaju Bettencourt.
Čini se da francuska politička glazura u kaosu predizborne kampanje i nesigurne financijske budućnosti, polako puca. Ispod, nažalost, nije čokoladni mousse, ali ima sličnu boju.
