'Ured predsjednika kao mjesto dogovora', poručuju s Pantovčaka i potom navode što je sve predsjednik dogovorio od 2010. do danas. Zanimljivo je da je izostavljena 2012. godina pa ispada da tada Ured nije ni jednom bio mjesto dogovora.

Krenimo od najsvježijih događanja. Predsjednikovi ljudi navode da je 2014. godine Josipović organizirao sastanak radnika Rafinerije Sisak s ministrom gospodarstva i Upravom Ine, okrugli stol o položaju nastavnika te je primio predstavnike sindikata Dalmacijavina i Ministarstva, zagovarajući rješenja problema.

Radnik Rafinerije i sindikalni povjerenik sindikata INAŠ u Rafineriji, Predrag Sekulić kaže da od sastanka koji im je predsjednik organizirao nisu imali nikakvu konkretnu korist.

'Sastanak je, bez daljnjeg, bio afirmativan, ali sam se pobunio zašto su uopće članovi Uprave Ine tamo jer smo se trebali sastati samo s predsjednikom', kazao nam je Sekulić. Kazao je da oni protiv hrvatskih članova Ine nemaju ništa, ali da mu nije jasno zašto je tamo bio predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott, jer su njegovi stavovi poznati.

Sekulić kaže da su potom radnici rekli svoje, a nakon njih ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak je super govorio o tome kako su Ina i HEP prioriteti ove države i da su njegova vrata uvijek otvorena. 'Sastanak nije imao nikakav zaključak i nikakve rezultate nismo imali, osim što mi je kasnije Aldott napisao poluprijeteće pismo', prisjetio se Sekulić. Razočaralo ih je i što predsjednik nije na svojoj internetskoj stranici objavio da se susreo s njima.

Dužnost je predsjednika da bude glas onih koji traže pravdu. pic.twitter.com/WBJj4Qd4w8

— Ivo Josipović (@ivojosipovic) November 27, 2014

'Svaka čast predsjedniku, djelovao je pozitivno prema nama, ali ne može taj sastanak pribilježiti kao uspjeh i tvrditi da je to pomoglo Ini ili Rafineriji Sisak', poručio je sindikalni povjerenik Predrag Sekulić.

Kako smo ranije spomenuli, predsjednik navodi i da je u travnju ove godine organizirao okrugli stol o položaju nastavnika. Predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić kaže da je događaj organiziran na njihov zahtjev jer su se strožim Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika, nastavnici glazbene i likovne kulture našli u situaciji da neće moći ispuniti punu satnicu i, shodno tome, zaraditi punu plaću.

'Do tada smo bili iscrpili sve mogućnosti borbe protiv Pravilnika pa smo se odučili obratiti predsjedniku, koji je također glazbenik, da se uključi', objašnjava Stipić. Pravilnik je kasnije ublažen, ali Stipić tu zaslugu ne pripisuje predsjedniku. 'Najviše smo dobili odlaskom ministra obrazovanja Željka Jovanovića i dolaskom na njegovo mjesto Vedrana Mornara koji je razumio da taj problem postoji i tijekom ljeta doveo do rješenja problema', ispričao nam je Stipić.

Sindikalist priznaje da je činjenica da ih je predsjednik primio, da su mu izložili problem i da su se na kraju lijepo fotografirali. 'Ne vidim predsjednikovu ulogu u rješavanju problema, ali možda je problem u tome što ne vidim, a on vidi ono čega nije bilo', u šali je kazao Stipić.

Predsjednik je podržao i radnice DTR-a Kamenskog, kojima je donirao šivaći stroj, radnike bivše Đakovštine, Željezare Split, Brodosplita, poljoprivrednike… Što je bilo s tim tvrtkama?

- DTR su kupili Anto Nobilo i Mićo Carić, ali situacija u tvrtki nije se popravila. Radnice su ovoga ljeta štrajkale dva mjeseca zbog neisplaćenih plaća. Račun firme je blokiran i proizvodnja zaustavljena,

- radnici Đakovštine tražili su isplate neisplaćenih primanja nakon što je tvrtka propala. Problem je riješila tadašnja premijerka Jadranka Kosor koja je netom prije parlamentarnih izbora odlučila pomoći radnicima koji su u Đakovu bili podigli prosvjedni šator koji su nazvali 'Vladin logor'. Mediji su svakodnevno pratili njihovu sudbinu,

- radnici Brodosplita pobunili su se protiv novog vlasnika Tomislava Debeljaka i njegovog kadroviranja po brodogradilištu nakon što je preuzeo vlasništvo. Debeljak je odgovorio otkazima. Na kraju su dvije strane postigle dogovor,

- agonija u Željezari Split započela je nakon što je dotadašnji vlasnik, poljski Zlomrex, napustio tvrtku 2009. godine. Radnici godinu dana nisu radili te su iz očaja pokrenuli niz štrajkova glađu pokušavajući vladajuće potaknuti na rješavanje njihova problema. U medijaciji je sudjelovao i predsjednik Josipović. Agonija je riješena tek pred kraj 2011. godine kada je Željezaru preuzeo Petar Pripuz i pokrenuo proizvodnju s dijelom radnika,

- bivše radnice Kamenskog su osnovale udrugu preko koje građanima nude sve od popravka odjeće do gotovih proizvoda. Predsjednik Ivo Josipović i njegov stožer u predizbornu kampanju krenut će odjeveni u jakne koje su šile zaposlenice udruge Otvoreno Kamensko.