Ova priča podsjeća na pripovijetku Dinka Šimunovića u kojoj djevojka po imenu Srna želi proći ispod duge da  postane muško.

Kanađanka Melissa Rensen svoje je fotografije napravila tijekom putovanja iznad Karipskog mora. Tek kasnije shvatila je da se na oblacima vide dugine boje. Logično, pretpostavila je da je njezin zrakoplov preletio iznad duge, a mediji su prigrlili priču. No to je prema zakonima fizike nemoguće.

Zašto je nemoguće preletjeti dugu i odakle boje na snimkama?

Duge nastaju kada svjetlost sunca obasja kapi vode u atmosferi. Svjetlost se u vodi lomi i razdvaja na različite valne duljine, odnosno sastavne boje. One se u kapima reflektiraju pod kutom od oko 42 stupnja. Dugin luk na nebu zapravo je iluzija za koju je ključno da kut između Sunca, kapi vode i promatrača uvijek bude 42 stupnja. Svjetlost se lomi i reflektira i u drugim kapima u okolnim područjima, međutim svaka osoba na Zemlji vidi refleksije i boje na točno određenim mjestima koja ispunjavaju navedeni uvjet - a ispunjavaju ga točke na luku. Dakle, nemoguće je da ugledate dugu na nebu i potom preletite preko nje jer će se duga pomicati kako se vi pomičete i kut mijenja pa će se javljati na drugim mjestima; činit će se da bježi od vas.

Postoje neki slučajevi u kojima se duga nakratko može pojaviti na nebu pored zrakoplova ili ispod njega kada se svi kutovi poslože, međutim nemoguće ju je preletjeti baš kao što je nemoguće proći ispod nje.

Što se dakle dogodilo na Renseninoj fotografiji?

U ovoj priči ključna je činjenica da je Rensen svoje fotografije snimila kroz prozor zrakoplova. Ti prozori se rade od plastike koja pod opterećenjem ima svojstvo tzv. birefrakcije. Birefrakcija je svojstvo nekih materijala, među ostalim i nekih kristala s asimetričnim kristalnim strukturama, da svjetlost lome pod različitim kutovima ovisno o njegovoj polarizaciji i smjeru iz kojeg dolazi. Zbog birefrakcije staklo aviona dolazno svjetlo lomi u dvije odvojene zrake. Prozor također raspršuje boje sadržane u ovim zrakama pod različitim kutovima. Kada svjetlost izlazi s druge strane prozora, dvije zrake interferiraju jedna s drugom tako da nastaju trake različitih boja. Interferencija je pojava u kojoj se valovi iste valne duljine i istih amplituda pojačavaju, dok se valovi istih duljina a suprotnih amplituda poništavaju. Na taj način nastaju pojasevi svjetla i tame. Interferencija se lako može vidjeti na morskoj površini kada se sudare valovi - kada su suprotnih amplituda, nestanu, a kada su istih, pojačaju se.

Ovaj efekt najočigledniji je kada se koristi polarizirajući filtar na kameri ili kada u prozor dolazi polarizirano svjetlo. Polarizacija znači da svjetlost dominantno oscilira u određenoj ravnini. Zrake polarizirane svjetlosti su usklađene pa se interferencija jasnije vidi. Površina mora može polarizirati svjetlost. Molekule u atmosferi također raspršuju i polariziraju sunčevo svjetlo. Budući da se plavo svjetlo efikasnije raspršuje, atmosfera je plava.

Dakle, svi navedeni efekti – polarizacija, birefrakcija i interferencija stvorili su efekt koji je u kameri kanadske putnice zabilježen kao duga.