Iako smo u Hrvatskom saboru u zadnjih 20-ak godina često svjedočili najgrubljim međusobnim uvredama zastupnika, jučerašnja salva uvreda koju su stopostotni invalidi Domovinskog rata sasuli sabornicima ostat će zapamćena kao doista tužna i mučna epizoda hrvatskog parlamentarizma. Je li se ta situacija mogla izbjeći, je li predsjednik Sabora Josip Leko trebao presedanski pustiti za govornicu Đuru Glogoškog? Je li vođama braniteljskog prosvjeda žao što su stopostotni invalidi, koristeći se jezikom ulice, izražavali svoje negodovanje prema zastupnicima u Hrvatskom saboru?
Pitanja su to koja smo postavili predsjedniku Sabora Josipu Leki (SDP), zastupnici Jadranki Kosor (NZ) i Josipu Đakiću (HDZ) te vođi branitelja 'šatoraša' Anti Deuru. Strogo poslovnički gledano, Leko je doista, kao predsjednik Sabora, imao pravo odbiti zahtjev Glogoškog da se na 10 minuta obrati parlamentu. Politički, smatra opozicija, mogao je ipak odigrati drukčije. Prema Poslovniku Hrvatskog sabora, na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora mogu govoriti samo zastupnici, predstavnici Vlade (ovlašteni predlagatelji) i strani državnici kao gosti na poziv predsjednika Sabora.
Bivša premijerka i ministrica branitelja Jadranka Kosor ne spori da je Leko postupio po Poslovniku, ali misli da bi bilo dobro da je zbog te užarene situacije zatražio stanku i pozvao predsjednike klubova zastupnika na dogovor.
'Vlada i Sabor moraju iznaći vrata kroz koja će se proći da se dođe do rješenja. Leko je trebao pozvati predsjednike klubova i da svi potpišemo da ćemo zbog uzavrele situacije i zato što je riječ o stopostotnim invalidima Domovinskog rata učiniti presedan i pustiti da se gospodin Glogoški na 10 minuta obrati Saboru. Možda bi to pomoglo da se situacija ohladi. Bio bi to politički izlaz iz jako teške situacije. Sabor nije debatni klub i ne sporim da je Lekina odluka bila u skladu s Poslovnikom, ali ovo je političko pitanje par exellence i trebalo se naći i političko rješenje', kaže Kosor. Naglašava i kako je njoj jučerašnji dan bio jedan od najjadnijih i najmučnijih u zadnjih 20-ak godina.
Vidno potresen zbog nemilog razvoja događaja, Leko se Saboru i javnosti obratio u četvrtak, a njegova je glavna poruka ta da je iskreno više puta pružio ruku braniteljima koji prosvjeduju.
'Nisam u sukobu ni s kim. Nije lako braniteljima reći ne, ali nije lako ni graditi državu, a ja neskromno kažem - treba je graditi na principima demokracije. (…) Moja je dužnost poštovati zakone, Poslovnik i proceduru. Možda nekome to može biti rastezljivo, ali za predsjednika Sabora, ma kako se on zvao, demokratska procedura i vladavina prava jest načelo na kojem počiva demokracija', poručio je Leko. 'Mene se označava kao glavnog krivca, a moj dojam je da organizatori prosvjeda više ne znaju objasniti koji je pravi razlog za produljenje prosvjeda i zato okrivljuju predsjednika Sabora jer je poštovao Ustav, zakone, Poslovnik i demokratsku proceduru', isticao je Leko.
HDZ-ov predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane Josip Đakić u izjavi za tportal kaže kako su uvrede koje su stopostotni invalidi Domovinskog rata sasuli zastupnicima ništa spram uvreda kakve su uobičajene u Saboru.
'One su rezultat braniteljskog revolta i ništa im ne zamjeram jer oni nisu zastupnici ni zaposlenici Sabora, oni su ljudi koji su svoje zdravlje i živote položili na Oltar domovine i prema njima treba imati poseban senzibilitet. Razumijem da je Leki bilo teško, to se na njemu i vidjelo dok je govorio, on jest pokušao s njima komunicirati, za razliku od ostalih iz te stranke, ali donio je krivu odluku kad im je zabranio govoriti', kaže Đakić. On tvrdi i da je prema članku 229. Poslovnika Leko mogao dozvoliti Glogoškom da se obrati s govornice Sabora.
Lekin glasnogovornik Ilija Jandrić ističe kako predstavnici braniteljskih udruga na jučerašnjoj sjednici nisu bili gosti predsjednika Hrvatskoga sabora, nego su sukladno Pravilniku o javnosti rada Hrvatskoga sabora i radnih tijela zatražili da prate sjednicu na način na koji to propisuje Pravilnik u čl. 3., 4. i 5.
'Građani koji prate plenarnu sjednicu Hrvatskoga sabora ne mogu držati govore na sjednici, štoviše u čl. 4., stavak 3. Pravilnika jasno se navodi kako 'tijekom praćenja sjednice Sabora predstavnici udruga i nevladinih organizacija i građani ne smiju remetiti red i tijek sjednice'. Kad je riječ o tome tko može govoriti na plenarnoj sjednici, to je uređeno Poslovnikom Hrvatskoga sabora u nekoliko članaka: članak 14. to pravo daje izabranim zastupnicima, članak 121. to pravo daje članovima Vlade RH: 'Vlada određuje člana Vlade i zamjenika ministra za svoje predstavnike u Saboru u povodu rasprave o prijedlogu zakona i drugih akata. Predstavnik Vlade iz stavka 1. Ovoga članka, nazočan na sjednicama i radnih tijela Sabora, sudjeluje u njihovom radu, iznosi stajališta Vlade, daje obavijesti i stručna mišljenja…' Dakle to pravo imaju predsjednik Vlade, potpredsjednici, ministri i zamjenici ministara, a na plenarnoj sjednici čak ne mogu govoriti recimo pomoćnici ministara. I napokon, članak 229. određuje da na sjednici govor može održati i strani državnik kao gost, na poziv predsjednika Sabora', naglašava Jandrić.
Dodaje i kako predstavnici udruga građana mogu govoriti na sjednicama radnih tijela Sabora ako su pozvani da iznesu svoje mišljenje (čl. 57. Poslovnika), a to su pravo braniteljske udruge koristile na sjednicama Odbora za ratne veterane.
'Na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora, prema Poslovniku, mogu govoriti samo zastupnici, predstavnici Vlade (ovlašteni predlagatelji) i strani državnici kao gosti na poziv predsjednika Sabora dok građani predstavljeni kroz udruge građana, nevladine organizacije, znanstvene organizacije itd. mogu svoje mišljenje iznositi na sjednicama radnih tijela Sabora, prema pravilima određenim Poslovnikom Hrvatskoga sabora', zaključio je Jandrić.
