Dok traju danonoćne borbe s vodenom stihijom u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, a velik broj dobrovoljaca gradi tzv. zečje nasipe kojima pokušavaju obuzdati ogromnu količinu vode koja prijeti ljudima i njihovoj imovini, ponovno je aktualizirana priča o mobilnim metalnim barijerama kakve koriste u Austriji
Takve je barijere, kakvima se u borbi s Dunavom hvali austrijski gradić Grein, prije nekoliko godina dobio i Novi Sad, a stručnjaci tvrde da je takvo rješenje vrlo korisna stvar u budućnosti. No o tome se mora razmišljati unaprijed, piše balkans.aljazeera.net.
'Srbija je imala iskustva s postavljanjem takvih barijera u poplavama prije tri godine, kad je u Novom Sadu i postavljena jedna ograda koja se sastoji od metalnih dijelova koji su mobilni i metalnih stupova koji se postavljaju na branjena mjesta. Mobilna ograda se objesi na te metalne stupove i njena glavna prednost je to što se u vrlo kratkom vremenskom roku može spriječiti prodor vode', objašnjava Igor Conić, glavni i odgovorni urednik portala građevinarstva i arhitekture Gradnja.rs.
Ključni problem na koji ukazuje je činjenica da se unaprijed mora razmišljati o tome gdje će se postaviti temelji, odnosno rupe u betonu, na koji će se postaviti stupovi, kao što se mora i procijeniti dolazak vodenog vala.
'Mobilne metalne barijere postavljaju se tamo gdje se želi braniti određeno područje i to su uglavnom urbane sredine. Takva investicija u startu je skuplja, ali se poslije može primjenjivati velik broj puta, za razliku od sustava u kojem stavljate vreće s pijeskom. Pritom morate angažirati veliku fizičku radnu snagu da biste ih napunili, a poslije te iste vreće mora netko skloniti i baciti', dodaje Conić.
Metalna ograda postavlja se za dva-tri dana, zahtijeva mnogo manje radne snage, puno je efikasnija od zečjih nasipa jer ne propušta vodu, ne zahtijeva ni veći angažman mehanizacije i velike građevinske radove, kao ni velik broj angažiranih ljudi.
