Lijepo je bilo ovo ljeto 2011, baš jest. Još na proljeće smo izašli iz krize pa smo bezbrižno otišli na godišnje odmore, trošili, putovali, pozaljubljivali se i na koncu se vratili na radna mjesta – jer nezaposlenost u Hrvatskoj više ne postoji, kao ni plaća ispod tisuću eura – puni nove energije i poleta za nove pobjede. Otkako je krajem lanjskog kolovoza novinarsko društvo počelo bojkotirati Jednog Muškarca i Jednu Ženu...

...već godinu dana o njima u medijima nije objavljena ni crtica. Nikome nisu nedostajali. Ivo se uzalud prijavljivao u 'Milijunaša', Jadranka je pokušavala lobirati kod Marija Sedmaka da je pozove u novu sezonu 'Plesa sa zvijezdama', čak je, jadna, na YouTubeu pronašla odgovarajuću ružičastu haljinu koja bi naglasila njezinu tankoćutnu ženstvenost...

...ali novinarska solidarnost u Hrvata, zna se, jača je od svakog lobiranja.

Onaj lanjski kasnokolovoški vikend sada nam se čini kao davna prošlost. Sjećate se, ono kad se Jedan Muškarac obreo na austrijskoj strani Tirola, otkud je hrvatskoj javnosti, onoj istoj hrvatskoj javnosti koju je sustavno ignorirao punu godinu dana nakon što je pobjegao, prethodno zapivši i zapišavši sav njezin novac i inu imovinu, poručio da 'psi laju, a karavana prolazi'.

Novinari su popizdili. Da je, primjerice, izjavio da se za dobrim konjem prašina diže, zvučao bi približno jednako arogantno i kurčevito, ali krivim odabirom poslovice uvrijedio je ne samo svekoliki novinarski zbor, već i svakog građanina Hrvatske koji se ikad zapitao kamo vodi trag opljačkanog novca, svakog jurista koji je bio uvjeren da ruci pravde nitko nije nedostupan, sve ljude koji su ikad izrazili svoj stav o ičemu. Premijer, pa makar i bivši, nema to pravo, zato je tog kolovoza, sasvim spontano i bez prevelike halabuke, Republika Hrvatska odlučila ignorirati Jednog Muškarca. Tek se u medijima sporadično bila pojavila nekakva notica kad ga uhitiše, pa opet kad ga osudiše, ali narečeni su se mediji već sutradan ispričali javnosti na otvaranju starih rana i nanošenju novih duševnih boli pa smo nekako svi skupa, sasvim spontano i bez prevelike halabuke, odlučili galantno preći preko toga i Jednog Muškarca preseliti u povijest.

S Jednom Ženom je bilo malo teže, što zbog toga što je još uvijek nominalno bila na vlasti, što zbog toga što se suznih očiju pozivala na svoju krhku ženskost svaki put kad bi bila napadnuta pa ti je nekako dođe žao, ali uspjeli smo. Tog istog lanjskog kolovoškog vikenda, sjećate se, branila je svoj tragikomični rebalans. Čak se toliko osilila da je i budućoj Vladi zavezala ruke dvogodišnjim ograničenjem rashoda, što se fuckin' jebeno ne radi u predizbornoj godini. Ali, ajde, što da radimo s njom, onako slabom, plačljivom i nesposobnom. Međutim, braneći neobranjivo, Jedna Žena je stala pred mikrofone i od novinara izrijekom zatražila da pliz počnu proizvoditi lijepe priče. Da pliz manje pišu o njezinim promašajima koji su Hrvatsku bacili u ponor. Da pliz više pišu o, što ja znam, uspjesima drvne industrije umjesto o neuspjesima svega ostalog. Da izmisle štogod, jebiga.

Iako ih bije glas da se znaju solidarizirati isključivo oko švedskog stola, hrvatskim je novinarima puknuo film. Nećemo dopustiti da nam medije uređuje jedna bivša spikerica bez grama talenta, pisalo je u priopćenju za javnost koja se istom digla na noge, iako je bije glas da je inertnija od purice koja, čudom se čudeći, zuri u nebo razjapljenih usta kad padne kiša pa crkne ni ne pomaknuvši se s mjesta. Prosvjedima pred Banskim dvorima nije se nazirao kraj. Jedna Žena je na narod poslala konjicu, ali konjanici su odbili pucati u svoj narod. Što ti je moć medija! Nakon neuspješnog lobiranja kod Marija Sedmaka, Jedna Žena je pokušala i u 'Supertalentu', ali Nina, Enis i Dubravko pritisnuli su gumb prije no što je uopće otvorila usta. Potpuno ignoriranje. Čak je ni Bijele udovice više ne podjebavaju u svojim trešastim skečevima. Ma ni u 'Farmu' je nisu pozvali. Zdravi, sretni i bogati, Jednog Muškarca i Jedne Žene danas se prisjećamo kroz maglu, kao da su se događali nekome drugome, ne vjerujući da smo umalo dopustili da nas odvedu u financijski, politički i moralni bankrot. Hvala bogu što smo došli pameti. Bravo mi!