Ranije je Lovrić Merzel odbacila na ispitivanju u Uskoku sve optužbe i očitovala se o svih pet zlouporaba teških više od 10,5 milijuna kuna, a na isti način se način branila i pred sutkinjom istrage. Uskok je zatražio da se Merzel zadrži u istražnom zatvoru zbog straha da bi na slobodi mogla utjecati na svjedoke te ponoviti kaznena djela .

Na sud su iz tzv. jedinice za zadržavanje dovedena i njena dvojica suosumnjičenika - vlasnik tvrtke IGM Turopolje i predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak te Bernard Popec, koji je županiji prodao zgradu za Prvu pomoć, kako se sumnja, precijenjenu za više od 4 milijuna kuna. Njihovo zatvaranje Uskok traži zbog utjecaja na svjedoke.

Podsjetimo, Uskok je na svojim stranicama objavio za što sve tereti sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel te dvoje suosumnjičenika, vlasnika tvrtke IGM Turopolje i predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvija Kobešćaka te Bernarda Popeca, koji je županiji prodao zgradu autosalona za potrebe Hitne pomoći.

Uskok trojac tereti zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja službene ili poslovne isprave te zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju. Osnovano se sumnja da je Marina Lovrić Merzel, od lipnja 2009. godine pa nadalje, donijela više odluka i rješenja o osnivanju i imenovanju članova Savjeta županice za što im je neosnovano isplaćivana mjesečna naknada od pet tisuća kuna neto, iako je znala da oni iste poslove zbog kojih su imenovani za članove Savjeta već obavljaju u okviru tijela Skupštine i pravnih osoba Županije te da za to primaju odgovarajuću naknadu, odnosno plaću. Na opisani način članovima Savjeta pribavljena je nepripadna korist, a proračun Županije je s osnova isplaćenih naknada i pripadajućih davanja oštećen za najmanje šest milijuna kuna.

Druga je stavka zgrada Zavoda za hitnu medicinu. Uskok kaže da je Lovrić Merzel od veljače 2012. do srpnja 2013., unatoč činjenici da je Županijska skupština donijela odluku o gradnji Zavoda za hitnu medicinu na lokaciji Jodnog lječilišta u sklopu Opće bolnice Sisak, u dogovoru i na traženje Bernarda Popeca, vlasnika tvrtke i autosalona Auto lav Popec, poduzela sve kako bi osigurala da Županija za potrebe Zavoda za hitnu medicinu kupi nekretninu koja nije bila adekvatna, i to po cijeni znatno većoj od stvarne. Županica je 30. svibnja 2012. zaključila ugovor o kupoprodaji navedene nekretnine za iznos od 9.800.000 kuna. Na taj je način na ime razlike između plaćene i stvarne vrijednosti predmetne nekretnine na štetu Županije pribavljena nepripadna imovinska korist od najmanje 4.200.000 kuna.

Treći 'grijeh' Marine Lovrić Merzel su Ceste Sisak. Tereti je se da je od 2010. do rujna 2013., sukladno dogovoru i na traženje Silvija Kobešćaka, a u cilju da njegovu društvu omogući stjecanje udjela Županije u društvu Ceste Sisak, 14. listopada 2011. s njim, tj. njegovom tvrtkom zaključila ugovor o prodaji i prijenosu poslovnog udjela iako je znala da će time za Županiju nastati obveza naknade štete drugom društvu zbog neosnovanog odbijanja zaključenja ugovora.

Odbijeno je društvo pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv Županije pokrenulo parnični postupak zbog nadoknade štete, a u kojem postupku je Lovrić Merzel potpisala sudsku nagodbu kojom se Županija društvu obvezala isplatiti 200.000 kuna, za koji iznos je oštećen proračun Županije.

Osnovano se sumnja da je, od ožujka 2010. do kraja 2013. godine, u više navrata troškove privatnih ručkova, proslave rođendana i nabavu prehrambenih artikala za privatne potrebe, po nalogu Marine Lovrić Merzel plaćala Županija iako za to nije bilo osnove, čime je Županija oštećena za najmanje 35.000 kuna.

Uz to na teret joj se stavlja da je 2009. do 2013. službenom karticom plaćala privatne troškove za konzumaciju hrane i pića te goriva, čime je sebi, na štetu Županije, pribavila nepripadnu imovinsku korist od najmanje 136.000 kuna.