Dakle, uopće nije važno navijate li za ili protiv, raduje li vas ili deprimira ulazak u hvaljenu zajednicu europskih država, svima je zajedničko jedno – svi građani su idioti, pa ajmo ih tako tretirati. U suprotno me nije uspio uvjeriti nijedan od tri serijala koje sam imala prilike uloviti na TV-u. Prvom, lansiranom u vrijeme dok je Kosorica žarila i parila hrvatskom političkom scenom, namjera je bila poigrati se sa stereotipima koje građani imaju o EU-u i uvjeriti ih da krivo misle. Ideja je posve u redu, možda bi bila i izvedba da nisu zaglibili odmah na prvom brainstormingu.

Okej, ovo 'zaglibiti' je čisti eufemizam za onu strahotu koju smo mogli gledati i ja zapravo ne mogu odabrati jesam li se više radovala tamburašima koji su opjevali pečenje rakije, djevojkama koje nakon ulaska u EU mogu raditi što hoće, pa čak i studirati na Marsu ili gospođi koja je morala radit', udat' se, djecu podignut', pa sad je ni'ko ne bu jebal', ona u EU neće iz inata. U reklamama naši sugrađani su inatljivi prkani prema kojima je Panova Đurđa sofisticirana kao Grace Kelly. Tu komunikaciju pod egidom 'pričajmo da nas ceo svet razume' zamijenila je nova kampanja u Val produkciji. Istina, izvedba je sofisticiranija, pozitivnijeg ozračja, ali čitava priča, hm, da parafraziram Dragutina Lesara, 'neugodnija od reklama za higijenske uloške'. Inteligenciju hrvatskih građana su pritom podcijenili potpunim pojednostavljivanjem činjenica koje su se na kraju balade pretvorile u glupaste laži.

Ne, nećete moći letjeti u Berlin zato što ste iz zemlje članice EU-a, nego zato što za to imate para. Ne, neće vam aviokompanija kompenzirati troškove otkazanog leta jer ste veliki Europljani, nego zato što je napravila neku grande pogrešku. Ne, Talijani neće odjednom progovoriti hrvatski jezik zato što će on postati službeni jezik Unije, nego zato što će ga učiti jednako kao i vi talijanski, u školi stranih jezika. Čini mi se da su naručitelji u prvom i drugom slučaju podjednako slabi na područje obrazovanja (ipak smo mi zemlja znanja), pa su i oni naveli kako možete istodobno studirati u različitim europskim zemljama. I da, možete biti mirni, svemirske brodove moći ćete graditi kao i dosad.

Nonsensi se nižu iz reklame u reklamu, a onda, za kraj, priču o promociji ulaska u EU zakucaju hrvatski političari koji tako dosadno, tako monotono pozivaju građane na izlazak na referendum. Nakon ovog promotivnog košmara, čovjeku dođe da se zapita, čemu uopće ovakvo oglašavanje? U pravilu, ono bi trebalo biti namijenjeno neodlučnoj skupini građana kojima može ponuditi odgovore na neka pitanja ili ih pak uputiti na mjesto gdje se ona nalaze. No, ako čak i zažmirite na izvedbu, ove reklame ne nude ništa drugo osim hrpe nerazumljivih, nepotpunih informacija izvučenih iz konteksta koje građane mogu samo dublje gurnuti u neodlučnost i neznanje. Takvi (a i sama se ubrajam u tu skupinu) informacije pronalaze na drugim mjestima, kakva su, primjerice, društvene mreže, pravo bojište pro i contra mišljenja. A i to je bezveze jer znate onu o mišljenjima, ona su k'o šupci, svatko ih ima. I zato, sretno s referendumom, nadam se da znate zašto ste pro, a zašto contra.

Vaš EUidiot.