Po dolasku u Dinamo prošle zime brzo ste postali stalnim članom momčadi. Koliko ste zadovoljni igrom i minutažom?
Minutažom sam prezadovoljan. Od kad sam došao u Dinamo, od prvog mjeseca, meni je trener dao potpuno povjerenje, što smatram da sam i zaslužio. Mislim da se u Dinamu nikome ništa ne poklanja, ali on je ipak prvi vjerovao u mene. Što se igara tiče, na početku je bilo teško; ovdje si uvijek pod pritiskom i stalno se očekuju pobjede. Mislim da nijednom mladom igraču nije lako na početku pa tako nije ni meni. Meni je pomoglo prijašnje iskustvo iz Lokomotive te ono s dvaju odrađenih priprema s Dinamom. Moje igre dakako mogu biti bolje, ali zasad sam zadovoljan; rekao bih da igram ok.

Koliko još mislite ostati u Dinamu? Imate li neki inozemni klub koji vam je posebno drag?
Ne. Zasad uživam igrajući za klub svoje mladosti, a igrom za Dinamo ostvario sam svoj dječački san! Naravno, jednog dana možda i odem, ali zasad o tome ne razmišljam. Od stranih klubova uvijek mi je drag bio Real Madrid, a otkad je Modrić tamo, još mi je draži.

Što mislite da te poboljšali u svojoj igri u posljednjih godinu dana, a na čemu bi još trebali raditi?
Prije svega, poboljšao sam koncentraciju! Prije bih se, kao mlađi igrač, na trenutke znao 'izgubiti', pa bih propustio predvidjeti situaciju koja se morala uočiti. Sada više ne. Osim toga, imam mirnoću koju nisam imao prije, ali to sam dobio s iskustvom. Također, sada imam puno više samopouzdanja. Ranije, kada bi na početku utakmice napravio neku pogrešku, predugo bi o njoj razmišljao. Sada sam naučio samo igrati dalje i imati povjerenja u sebe. To je česta boljka mladih igrača koja čini razliku između njih i nešto iskusnijih. Od stvari koje bi mogao popraviti prvo mi na pamet pada centaršut te igra jedan na jedan, na kojoj se uostalom uvijek može dodatno raditi.

U nedavnom intervjuu Robert Jarni nam je rekao kako mnogi klubovi imaju problem s pozicijom lijevog beka, pa čak i najbolji. Smatrate li to sretnom okolnosti, zbog koje vam se otvara više šansi u karijeri?
Ne znam kolika je to prednost. Možda na toj poziciji nema toliko dobrih i razvikanih igrača kao primjerice na playmakeru ili krilu. No, to ima i svoju cijenu. Bekovi nisu toliko eksponirani, poglavito medijski, a njihov učinak nije toliko vidljiv. Zbog toga se niti ne potpisuju toliko dobri ugovori, pa je to nedostatak. Ali teško je tu govoriti o sreći, jer sve je na meni. Ako ne uspijem ništa postići, onda mi ta sreća ništa ne znači.

U tom se kontekstu spominje i reprezentacija...
Dosta često se to pitanje postavlja u zadnje vrijeme. Vjerojatno zbog mojih sve boljih igara, svi se nekako nadaju tom pozivu. Iskreno, i sam mu se nadam – on bi bio ostvarenje sna, ali i velika čast! Ipak, smatram kako se poziv u reprezentaciju treba zaslužiti kontinuitetom dobrih igara u klubu. Mislim da smo kvalitetna reprezentacija i tamo nije lako doći, a momci koji igraju na lijevom beku nisu loši kako ih se ponekad prikazuje. Primjerice, mislim da Strinić radi dobar posao u obrani, a prema naprijed... pa za lijevog beka se kaže 'štogod da napraviš prema naprijed je dobro'. Primjerice, protiv Belgijanaca je Hazarda čuvao sasvim pristojno, uvijek je bio prisutan u bloku i nije puno puta ispao.

Ako smatrate da je potreban kontinuitet dobrih igara, kako onda gledate na nedavni nastup Radoševića?
To je bila izbornikova odluka. Ja samo sanjam svoj poziv i nisam tu da o takvim stvarima prosuđujem. Radošević je mlad i dobar, izbornik je procjenio da je dovoljno kvalitetan i to se treba poštivati.

Vratimo se aktualnim događanjima. Kako se radilo u Dinamu tijekom reprezentativne stanke?
Trenirali smo svaki dan po dva puta, ukupno četiri sata. Pokušali smo podići razinu spremnosti, formu, a imali smo se vremena i odmoriti te napravit pomak u elementu trkačke moći, ali i drugim predjelima nogometne igre. Na treninzima je bio lagani naglasak na fizičku spremu, ali imali smo dovoljno vremena poboljšati i neke druge stvari.

Uskoro slijedi prva utakmica Lige prvaka. Bruji li svlačionica već pomalo o Portu?
Trenutačno se u sklopu treninga i taktičkih priprema fokusiramo na Osijek i pripremamo za njih, iako, naravno da se u neformalnim razgovorima spomene i Porto. Za Porto pripremu radi naš pomoćni trener Damir Krznar, koji ih je, čini mi se, gledao već i uživo na jednoj utakmici, a ostale preko televizije. Međutim, nama je svaka utakmica važna, pa tako i ona protiv Osijeka, pa smo sada potpuno koncentrirani na nju.

S obzirom na dosadašnju postavu Porta, upravo bi vi čuvali Hulka. Koliko su oni izgubili njegovim odlaskom?
Za Hulka bi se spremio najbolje kako znam. Ne znam koliko bi mogao njemu parirati, ali dao bi sve od sebe. Naravno da su izgubili njegovim odlaskom, ali oni su velika momčad koja će to brzo nadoknaditi. Dosad još nisam igrao protiv igrača takvog renomea, ali i ovi koji su ostali u Portu, poput Varele ili Rodrigueza, sjajni su igrači.

Što se tiče igrača koje ste čuvali, koji je bio posebno nezgodan?
U nedavnim dvobojima protiv Maribora, Ibrahimi je bio vrlo neugodan za čuvanje. Možda se to na televiziji nije vidjelo, ali on ima stalne promjene smjera i ritma kretanja pa to otežava markiranje. U MAXtv Prvoj ligi, Belle je vrlo čvrst i fizički jak te dobro koristi kontakt igru. Zbog toga ga je teško pratiti, ali može se. Ja se nikoga ne bojim i imamo pouzdanja da mogu sa svakime izaći na kraj.

Dojam je kako se Vida češće priključuje napadu po desnoj strani nego vi po lijevoj. Je li to dio taktičkog plana ili slučajnost?
Tako se poklopi na terenu. Kada god vidim da je Vida krenuo naprijed, imam obavezu ostati otraga, kako bi pomogao stoperima. Kada ja krenem naprijed, onda on ostaje u obrani. Trebamo se ravnati prema tome koja je strana protivničke ekipe više otvorena. Mislim da se radi o slučajnosti da je on više napadački orijentiran, jer i ja težim igri prema naprijed.

S kim se u svlačionici najbolje slažete?
S Mateom Kovačićem. On je iz Sesveta pa ga vozim doma (smijeh). Dakako, ne družimo se samo zbog toga, nego i inače. Iako je navršio 18, teško mu je uskladiti trening, slobodno vrijeme i vozački ispit, pa ne znam kad će to obaviti. Osim njega, tu su i Kelava, Domagoj Vida… ma da budem iskren, u odličnim sam odnosima sa svima.

Kako komentirate odnos uprave i navijača? Koliko vama osobno znači podrška s tribina?
Sadašnju situaciju ne bih komentirao… mi bi željeli imati podršku navijača i mogu ih samo pozvati da nas podrže protiv Porta i Osijeka, onako kako BBB-i uvijek jesu. Nije mi drago čuti uvrede te se općenito, kao momčad, pokušavamo isključiti iz te cijele atmosfere i ne skretati pažnju tijekom utakmice. Što se mene tiče, podrška s tribina mi puno znači, a i svima koje znam. Svaki pljesak s tribine može te podići tako da čak i premašiš svoje granice. Ne znam kako je kad se jednom navikneš na to, ali meni podrška jako pomaže.

Za kraj, malo o povijesti... svojevremeno ste s momčadi zvanoj Haleri žarili i palili Kutijom šibica. S kojim ste od tih momaka ostali u kontaktu?
Mateo Poljak moj je dugogodišnji cimer i netko s kim sam vrlo blizak. On je trenutno u Sydneyu, tamo igra za Western Sydney Wandererse. Čujemo se gotovo svaki dan, a zasad od njega čujem samo dobre stvari. Što se kluba i grada tiče, kaže da je sve sjajno. Jedini je prigovor da je grad iznimno skup.

Jeste li kroz karijeru imao nogometnih uzora?
Svakako Robert Jarni, kojeg sam gledao u reprezentaciji i Real Madridu. Drugi je Ryan Giggs, pošto sam u mlađim kategorijama često igrao puno ofenzivnije, na krilu, sličnu poziciju kakvu je on igrao u Manchester Unitedu.