'Kao predsjednik države, susretao sam mnoge važne ljude i bio na događajima koji su određivali naš život. I gotovo uvijek, ljudi i događaji izazivali su kod mene, glazbenika na privremenom radu u politici, zvučne asocijacije', pojasnio je Josipović svoju nakanu još u tekstu koji je nedavno objavio na stranicama Jutarnjeg lista.

Tada je napisao kako se sjetio sirtakija (popularna plesna glazba utemeljena na grčkom folkloru, uz izmjenjivanje brzih i polaganih dijelova, koju je 1964. za film 'Grk Zorba' skladao Mikis Teodorakis) u proljeće 2013, kada je primio sudionike Subversive festivala, među kojima i sadašnjeg grčkog premijera Aleksisa Ciprasa, Slavoja Žižeka i druge kojih se gnušala oficijelna politička scena. Bilo je i prigovora i pitanja zar predsjednik ima primati takvo društvo. 'Ali rasprava je bila sjajna, a tadašnjeg subverzivca i mogućeg neprijatelja br. 1 Europe pozvao sam na razgovor u četiri oka.'

'Mlad i energičan, pun ideala o pravdi, ipak nije zvučao kao nerealni zanesenjak. Čeka ga teška bitka da ispuni barem dio predizbornih obećanja, koja mi zvuče puno radikalnije od onoga što sam od njega čuo u Uredu. Posebno kako da Europu, koja Grčkoj prigovara donedavnu trinaestu i četrnaestu plaću i mirovine u prosjeku veće od njemačkih, uvjeri da njegovoj zemlji otpiše dio duga. Kako da one koji su više radili i manje trošili navede da prihvate koncept po kojem su razvijeni suodgovorni za siromaštvo europskog juga. Volio bih da nam grčko i Ciprasovo iskustvo nikada ne zatrebaju', napisao je Josipović.

Političar i glazbenik Josipović naime smatra logičnim svoje memoarske kolumne povezati s glazbom, objašnjava u svom prvom tekstu na Autografu, portalu koji uređuje Drago Pilsel, poznati novinar koji je bio dio Josipovićeva tima u predsjedničkoj kampanji 2009./2010., a kratko vrijeme je nakon izbora s predsjednikom surađivao i na Pantovčaku.

Zašto je kolumnu nazvao baš po Bertokovoj skladbi Allegro barbaro?

Za one koji manje poznaju glazbu, termin 'allegro' uobičajena je oznaka za tempo, brzinu izvođenja, uzeta iz talijanskog jezika, i znači uputu da se svira brzo. Dodatak 'barbaro' govori o karakteru glazbe, potrebi da se svira brzo, ali i 'barbarski'. Što to 'barbarski' znači za svakog glazbenika, možemo samo pretpostaviti, vjerojatno očekujemo oštar, nesuptilan ton, snažne naglaske, dinamičke kontraste, robusnost, povećanu glasnoću zvuka… I konačno, sam naslov nudi asocijacije. 'Allegro' podsjeća na dinamičnost tranzicijskog hrvatskog društva, ali i globalnog, svjetskog poretka, a 'barbaro', na žalost, prečesto je vrlo prikladan naziv za društvene i međuljudske odnose koji vladaju. Tako se i naše društvo, politika, gospodarstvo, ljudi… mijenjaju, poput verzija Bartokove skladbe, s razlikom da nikad neće postići definitivnu 'verziju'. U tome je ljepota, inspiracija, ali i strah i neizvjesnost politike i društva.

'Pet godina predsjedničkog mandata bilo je najburnije razdoblje moga života. Razdoblje napornog rada, ponosa, brige, uspjeha i neuspjeha, tisuća susreta s takozvanim malim a zapravo velikim ljudima, okrunjenim glavama, moćnicima i onima koje je društvo stavilo na samu marginu', istaknuo je bivši predsjednik RH.

Podsjetimo, i Josipovićeva pročelnica Ureda predsjednika Danica Juričić Spasović, nakon što je njihova ekipa izgubila izbornu bitku za drugi mandat, počela je pisati memoarske zapise o svojih pet godina na Pantovčaku.