Sutkinja Jesenka Kovačić u obrazloženju presude je. među ostalim, navela da je optužnica izmijenjena u ključnom dijelu – na koji su način ubijeni oštećenici, odnosno da je u optužnici izostavljen bitan element o načinu stradavanja oštećenika, kao i da je sedmero vještaka utvrdilo da su uzrok njihove smrti eksplozivne ozljede, odnosno djelovanje minsko-eksplozivnih sredstava za što se Šimić ne tereti.

Navela je da sud nije utvrdio da bi Šimić, u situaciji kada se pucalo po gradu, zbog nekih izgovorenih ili neizgovorenih riječi, počinio kazneno djelo te da svjedoci tvrde da je cijeli dan proveo u kriznom stožeru. Kazala je da postoji pravo žalbe na presudu.

Šimić je nakon izricanja presude rekao da je uzbuđen i sretan, da je od prvog dana tvrdio da nije kriv, da mu je optužnica nanijela veliku sramotu, kao i njegovoj obitelji i prijateljima, kojima je, uz odvjetnike, zahvalan.

Šimićev branitelj Zorislav Krivačić izjavio je da je obrana jako zadovoljna što je donesena oslobađajuća odluka, koju su i očekivali te da nema nikakvih elemenata i dokaza da bi Šimić počinio to za što ga se teretilo, da je jasno da nema elemenata i dokaza koji bi upućivali na počinjenje ovog teškog kaznenog djela.

Istaknuo je da smatra da su presudili vještački iskazi o načinu pogibije oštećenika, odnosno da se radi o tome da je sedam vještaka složno u tome da su oštećenici poginuli od eksplozivnih ozljeda tijela koje su nespojive sa životom. Uz to, postoji 20-ak svjedoka koji su potvrdili gdje se toga dana nalazio Šimić, rekao je Krivačić dodavši da smatra da je dio svjedoka, koji su ga teretili, izmišljao događaje te da su međusobno bili kontradiktorni u svojim svjedočenjima.

Suđenje Juri Šimiću za ratni zločin, za naredbu ubojstva trojice zarobljenih časnika JNA nakon oslobođenja vojarne u Bjelovaru u rujnu 1991., počelo je u lipnju 2015.. On je odbacio optužnicu istaknuvši da tog dana nije bio u vojarni pa nije mogao zapovijedati ni jednoj vojnoj postrojbi ili vojnicima, a i da je njegova funkcija predsjednika kriznog stožera bila samo političke prirode.

Prema optužnici, Šimića se tereti da je 29. rujna 1991. ušao u bjelovarski vojarnu "Božidara Adžije" oslobođenu nakon borbe tog dana, pri čemu je zarobljeno oko 60 časnika i 150 redovnih vojnika, koji su bili razoružani i odjeveni u hlače te potkošulje.

Šimić je, stoji u optužnici, prozivanjem iz skupine izdvojio zapovjednika 265. mehanizirane brigade, stacionirane u toj vojarni, pukovnika Rajka Kovačevića te njegove pomoćnike potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića te naredio skupini vojnika, čiji se identitet ne zna, da ih odvedu sa strane i ubiju. Jure Šimić je u to vrijeme bio predsjednik kriznog stožera Bjelovara.