Na Peloponezu se opet štrajka i prosvjeduje, u organizaciji sindikata PAME, povezanog s tamošnjom komunističkom partijom, ali i s radikalnom ljevičarskom koalicijom SYRIZA-om, što ne čudi jer ljevica nakon Drugog svjetskog rata nije dovoljno namirila apetit prema vlasti, pa koristi svaku priliku za angažman i skupljanje političkih bodova
Za razliku od ostatka Europe, u Grčkoj jača ekstremna ljevica koja uvijek igra značajnu ulogu u prosvjedima, a na vlasti se izmjenjuju dva moćna obiteljska klana kroz dvije stranke. Riječ je o trenutno vladajućem ljevičarskom Panhelenskom socijalističkom pokretu (PASOK), kojim već dominira obitelj Papandreou, te desničarskoj Novoj demokraciji – Stranci desnih liberala, koju vodi obitelj Karamanlis. Međutim, obje te stranke imaju putra na glavi ili, bolje rečeno, korupcije u džepovima, koja u Grčkoj nažalost predstavlja prirodno stanje stvari.
S druge su strane grčki sindikati povezani s komunistima preko svojeg podrijetla, naime, PAME ili Fronta za sindikalnu borbu proistekla je iz Grčke komunističke partije (KKE), dok je SYRIZA nezavisna partija nove ljevice koja surađuje s reformističkom partijom Synapsismo. KKE dijeli radnički i studentski pokret i vjerno slijedi staljinističku tradiciju, dok SYRIZA naginje određenoj ravnoteži između radikalne retorike i određenih kompromisa.
Anarhisti i revolucionarna ljevica
U prosvjedima koji u Grčkoj izbijaju svako malo glavni su akteri anarhisti i revolucionarna ljevica, na ulice izlaze studenti, nezaposleni i nezadovoljni radnici. Naime, svojevrsna majka svih prosvjeda zbila se kao uvod u pad vojne hunte 1973, kad su studenti atenskog pravnog fakulteta pokrenuli prvu masovniju akciju, u čijem je krvavom gušenju 17. studenoga ubijeno 30-ak demonstranata. Upravo prema tom događaju, najpoznatija grčka teroristička organizacija, ujedno i radikalno ljevičarska, nazvala se 17. studeni.
Razbijena je 2002, njezini su vođe osuđeni, ali dotad je već izvela više od stotinu terorističkih napada, u kojima su ubijene 23 osobe. Prije pada vojne hunte, velik broj ondašnjih grčkih studenata sudjelovao je 1968. i u protestima u Parizu, a po povratku su postali predvodnici radikalnog studentskog pokreta protiv tradicionalnih institucija države, što se zadržalo u grčkoj studentskoj tradiciji do današnjih dana. Potporu im je ilegalnim radom pružao KKE.
Policijska represija
Iako se u međuvremenu demokracija vratila u Grčku, tamošnji radikalizam nije smanjen, a sve veći zamah dobiva zahvaljujući ponašanju dviju glavnih političkih stranaka u zemlji.
Nova demokracija izgubila je prošle godine izbore zbog razaranja sistema socijalnog osiguranja, ekspanzije fleksibilnih radnih odnosa, zamrzavanja plaća i mirovina, podizanja dobi potrebne za mirovinu, ukidanja javnog i slobodnog sveučilišnog obrazovanja i stvaranja autoritativnog sveučilišta podređenog tržišnim zahtjevima te formiranja autarkične policijske države.
PASOK je pobijedio zbog svega toga, a ne zato što je imao bolji program. Međutim, sad kad je na vlasti, nastavlja istim putem - zamrzavanjem rasta plaća, povećanjem poreza, nastavljanjem obrazovnih reformi i provođenjem policijske represije u središtu Atene.
Šire se antikapitalistički osjećaji
Budući da se SAD silno trsio zadržati Grčku na svojoj strani nakon Drugog svjetskog rata, u kojemu su komunistički gerilci odigrali važnu ulogu, u Grčkoj vlada trajan antikapitalistički osjećaj. Strasti su sad samo jače jer je društvo frustrirano ponašanjem PASOK-a dok provodi oštre ekonomske reforme, koje će zasigurno donijeti još novih žestokih prosvjeda i poslužiti kao plodno tlo za neke nove političke bodove ili možda nadu da oni koji, kako tvrde, zagovaraju rad, a protive se okrutnom kapitalizmu, imaju bolje osnove za budućnost.
