Tijekom predizbornog perioda, posebice kad su lokalni izbori u pitanju, posebno je zanimljivo pratiti medijske natpise i pojavljivanje kandidata u medijima. Tada su, naime, na rasporedu brojna obećanja koja će budući nositelji izvršne vlasti na lokalnoj razini ispuniti ako glasujete baš za njih. 

S obzirom na puno obećanih investicija, a jako malo novca za njihovu realizaciju, političari često biračima obećavaju realizaciju projekata uz korištenje fondova Europske unije. Tako će, primjerice, Zagreb u kojem ja prebivam dobiti novu tramvajsku prugu, žičaru i još mnogo toga, i sve će se navodno financirati iz EU sredstava, a sigurna sam da u gradovima i općinama u kojima vi prebivate ovakvih obećanja također ne manjka.

Dobra parola, iza neznanje

Nažalost, nakon završetka lokalnih izbora političari pospreme svoje oružje na barem tri i pol godine, a većina tih projekata i dalje ostane na listi želja. 

Razloga tom stanju je nekoliko, a ja ću se baviti samo onima koji se odnose na fondove EU-a (čitajte: psihologiju ću ostaviti stručnjacima za to područje). Prvi problem koji uviđam odnosi se na vrlo slabo poznavanje područja EU financiranja političara u Hrvatskoj, a posebice na lokalnoj razini. Izuzev manjih jedinica lokalne samouprave, koje bez tog novca ne mogu zamisliti investiranje, veći dio političara EU fondove koristi kao dobru temu, parolu ili džoker zovi kad ne znaju što bi obećali svojem potencijalnom biračkom tijelu.

To uglavnom rezultira slabom realizacijom investicija na lokalnoj razini ili uzimanjem nekvalitetnih savjetnika jer, ako političar zna jako malo, onda svatko tko zna barem nešto može figurirati kao vrlo informiran i osposobljen.

Upravo je predizborno vrijeme dobar pokazatelj velike razine nepoznavanja mogućnosti koje proizlaze iz fondova EU-a jer obećanja većinom nemaju mnogo dodira sa stvarnim mogućnostima i procesima koji se odnose na fondove EU-a, koliko god se, primjerice, čak i krovne udruge lokalnih jedinica trudile objasniti im koje im opcije stoje na raspolaganju.

Nema ništa na brzinu

Dio problema leži i u činjenici da kod EU fondova ne postoje ili vrlo rijetko postoje brza rješenja, a upravo su brze investicije jako vidljive i, po mišljenju političara, dokaz da se nešto stvarno i radi.

Naime, posrijedi su postupci koji, posebice na lokalnoj razini, traže postojanje i primjenu određenih strateških dokumenata, ali i mnogo rada na pripremi projekata i ostalih, kako ih mi nazivamo, horizontalnih preduvjeta koji moraju biti ispunjeni kako biste postali uspješnim korisnikom EU novca (npr. rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, sufinanciranje, ljudski i drugi kapaciteti). Nažalost, brojne lokalne sredine obilježava nespremnost na dugoročne promjene i strateško planiranje investicija.

Upravo bi zato bilo dobro da kandidati na sljedećim lokalnim izborima ipak malo pripaze na svoja obećanja, dodatno se informiraju i zaista počnu raditi na strategijama koje će realizirati uz korištenje EU sredstava. Dotad javnost njihova obraćanja ipak treba uzeti s dozom zadrške i opreza jer, iako novca ima, ne može se baš sve financirati iz fondova EU-a.