Ako nemate problema s time da ponekad bacite neku plastičnu bocu, vrećicu ili kakav drugi komad plastike u more, možda će vam viralna videosnimka koju je nedavno u vodama Kostarike napravio tim znanstvenika pomoći da se jednom zauvijek oslobodite ove loše navike
Dramatičan dokumentarac o patnjama nesretnog morskog stvorenja, od čega se srce para, do danas je pogledan više od 3,6 milijuna puta, iako je na YouTubeu objavljen prije manje od deset dana.
Christine Figgener, dr. Nathan J. Robinson i njihovi suradnici u svojoj su ekspediciji u vodama Kostarike naišli na mužjaka pacifičke morske kornjače ridley (Lepidochelys olivacea), teškog oko 35 kg. U njegovoj nosnici otkrili su cjevasti predmet koji im se u početku učinio kao parazit pričvršćen za mozak. No nakon višeminutnih nastojanja da ga izvuku, kako ne bi iznutra jeo nesretnu životinju, otkrili su da je zapravo riječ o plastičnoj slamci.
Kad su definitivno utvrdili prirodu stranog tijela, odlučili su da ga bez odlaganja trebaju izvaditi. Proces je očito bio vrlo bolan za kornjaču koja je puhala i stenjala, potekla je i krv, a trajao je punih osam minuta. Na iznenađenje svih prisutnih, pokazalo se da je slamka bila duga više od 10 cm.
Znanstvenici pretpostavljaju da ju je kornjača prvo progutala da bi je kasnije pokušala izbaciti. Budući da je probavni trakt kornjača, kao i kod ljudi, povezan s dišnim putovima, slamka je vjerojatno zalutala u nosnicu. Tim je zaustavio krvarenje i dezinficirao ranu, prije nego što je kornjaču pustio u ocean.
I u Jadranu ima prilično mnogo plastike!
Stjepan Budimir, student biologije i ekologije mora na splitskom sveučilištu, kaže da plastično zagađenje mora može višestruko utjecati na životinje.
'Najpoznatiji utjecaj je fizičko ograničavanje kretanja i rasta životinja. To je vrlo lako uočljivo na primjerima kad se plastična vrećica, plastični prsten ili mreža omota oko vrata životinje, npr. tuljana, oko peraja dupina ili oko oklopa morskih kornjača', objasnio je za tportal Budimir i dodao:
'Drugi primjer je kada životinje progutaju plastiku. Ponekad je mogu zamijeniti za hranu. Primjerice, morskim kornjačama koje se hrane meduzama plastična vrećica u moru može nalikovati na meduzu. Galebovima ili albatrosima plastični čep na površini mora može nalikovati na ribu. Kad se životinje hrane filtriranjem većih količina morske vode, poput kitova koji se hrane planktonskim račićima, mogu progutati plastiku zajedno s plijenom pa ponekad nalazimo uginule kitove s plastikom u želucu.'
No ne manje opasan, a teško vidljiv utjecaj na morske životinje ima mikroplastika, odnosno plastični komadići i predmeti manji od 5 mm.
'U zadnjih nekoliko godina znanstvena zajednica pokazala je povećani interes za ovaj tip plastičnog zagađenja. Na te sitne komade plastike prihvaćaju se razni toksični spojevi pa oni postaju svojevrsne otrovne plastične tablete. Stvarna interakcija toksina na površini mikroplastike te tkiva riba i ostalih morskih životinja nije još u potpunosti poznata, ali iskreno sumnjam da je ikako pozitivna za životinje', kaže Budimir.
Zanimljivo je da su još sedamdesetih godina znanstvenici primijetili i pisali o problemima plastike i mikroplastike u moru, uz predviđanja da će se količina plastike u moru neupitno povećavati. Na žalost, ta predviđanja ispostavila su se potpuno točnima.
'Još sedamdesetih mikroplastika je pronađena u probavi riba i ptica, a jedno novije istraživanje talijanskih znanstvenika pokazalo je da se sitna mikroplastika iz probavnog trakta može premjestiti u druge organe pa su tako pronašli čestice mikroplastike u jetri. Slična pojava već je zabilježena kod školjaka', kaže naš ekolog.
Osim opažanja i predviđanja, znanstvenici su još sedamdesetih godina predložili kako smanjiti plastično zagađenje u moru: ulaganjem u razvoj novih i prihvatljivijih materijala, korištenjem boljeg gospodarenja otpadom i razvijanjem bolje prakse recikliranja plastike. Možda je danas, nakon 40 godina, došlo vrijeme da ih poslušamo, osobito jer plastike ima prilično mnogo i u našim vodama koje volimo smatrati čistima.
'Moramo se suočiti s činjenicom da je sva ta plastika u moru naša plastika. Naš Jadran je također poprilično zagađen. Plastike ima u našim ribama, na plažama i na pučini. Od sjevera i često spominjane Savudrijske vale, preko pučinske i mistične Jabuke do južnih dragulja Mljeta i Lastova, na žalost nigdje nisam vidio djevičansko more, bez trunke plastike, pa vas pitam jeste li vi? Evo, ljeto se bliži kraju, mnogi su nakratko migrirali na obalu i svi smo bar jedanput koristili plastične boce, vrećice ili čaše. Pokušajte se prisjetiti je li vam koja pobjegla u more?', poručio je Budimir.
