Iako je prerano govoriti o smjernicama buduće Trumpove vanjske politike, na osnovi njegovih dosadašnjih izjava čini se da se novopečeni američki predsjednik prvenstveno želi koncentrirati na unutrašnja pitanja SAD-a, a značajno manje na vanjskopolitička, mišljenja je Bandov, ističući kako su ta unutarnja politička pitanja vrlo često značajno umrežena s vanjskim, tako da će se 45. po redu američki predsjednik morati koncentrirati i na vanjskopolitičku ulogu SAD-a.

Najosjetljiviji odnosi od Hladnog rata

'Ako bi pristupio ostvarivanju politika samoizolacije, što se moglo iščitati iz nekih njegovih izjava, onda bi to bio prvenstveno udarac za SAD, kao i njihove najbliže strateške saveznike. Slijedom toga možemo zaključiti, iako je predlagao dosta radikalnih vanjskopolitičkih rješenja, da će implementacija njegovih vanjskopolitičkih rješenja biti značajno racionalnija te da će pokušati zadržati dominantnu poziciju SAD-a u međunarodnim odnosima, kao i strateške partnerske odnose s državama članicama NATO-a i EU-a. To dakako, znači da će vjerojatno pokušati pronaći zajedničke interese i s drugim međunarodnim silama poput Rusije i Kine, ali koliko će se to uspjeti ostvariti, nisam siguran, napose vezano uz Kinu', kaže tportalov sugovornik, naglašavajući kako su suvremeni odnosi SAD-a i Rusije trenutno u najosjetljivijem periodu od svršetka Hladnog rata

Gotovo pomirljiv odnos Trumpa i Putina, za razliku od onog kakvog je s ruskim predsjednikom imao Barack Obama, prema Bandovu je i više nego poželjan jer je neprihvatljiv povratak u razdoblje prekida izravnih komunikacija i neostvarivanje međunarodnog dijaloga značajnijih svjetskih velesila, a u takvim su razdobljima svjetske povijesti svi njeni akteri patili i nisu ostvarivali napredak koji su morali imati u razdobljima mira, napretka i stabilnosti.

Pomirljiva retorika ili nešto drugo?

Radi li se tek o Trumpovoj pomirljivoj predizbornoj retorici kada je u pitanju poboljšanje odnosa s Kremljom, Bandov kaže kako analizirajući predizborne govore novog predsjednika možemo pretpostaviti da će doći do zatopljivanja odnosa, no hoće li to ostati samo na simboličnoj razini ili će se ostvariti stvarni napredak u međudržavnim odnosima u narednom razdoblju, to ovisi o nizu faktora.

'Kada državama upravljaju državnici s vrlo jakom osobnošću, kao i izrazitom potrebom za teatralnošću, vrlo je lako moguće da i najmanji krivi potez dovede međudržavne odnose u vrlo opasno stanje. Kako će se uz to na čelu obje države u predstojećem razdoblju nalaziti osobe čije poteze ne možemo uvijek predvidjeti s punom sigurnošću, moramo biti otvoreni prema svim mogućnostima – od uspostave prijateljskih odnosa do odnosa koji bi mogli eskalirati na pojedinim područjima interesa – a vrlo vjerojatno ćemo doživjeti u narednom razdoblju i jedno i drugo', mišljenja je stručnjak za međunarodne odnose.

Govoreći o predviđanjima, nikako ne možemo zaobići činjenicu da je Putin u nekoliko navrata izravno pokazao kako su mu Balkan i regija vrlo važni pa je tako nedavno posjetio Sloveniju ne bi li lobirao unutar zemalja EU-a za ukidanjem ili ublažavanjem sankcija. Hoće li pak Putin nastaviti tu akciju prije konačne konsolidacije prostora Balkana i jugoistočne Europe u okvirima EU-a i NATO-a da bi pokušao učvrstiti i zatim proširiti svoje geoekonomske i geopolitičke prostore na tom prostoru te kako će na njegove poteze gledati Zapad ukoliko nastavi s tom politikom, tportalov sugovornik daje zanimljivu analizu.

Zanimljivi svima

Prema Bandovu, područje jugoistočne Europe je sigurno vrlo zanimljivo nizu velesila i sila, uključujući SAD, Rusiju, Tursku, Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali i niz drugih država Europe. Također, Kina pokazuje želju za ostvarivanje svojih interesa u ovoj regiji, ali čini se ne kao svoj prioritet vanjskopolitičkog djelovanja. Ako bi izostao interes SAD-a za ovo područje, neupitno je da bi to druge države pokušale iskoristiti da bi nametnule svoje interese, prvenstveno Turska i Rusija.

'Ipak, za sada nemamo pokazatelje koji bi ukazivali na uzmicanje američkog interesa s ovog područja. Dapače, kako je NATO najznačajnija poveznica europskih i američkih partnera, dovoljno je samo to da je niz država regije u NATO-u, a vjeruje se da će se uskoro i Crna Gora uključiti u ovaj međunarodni obrambeni savez kao 29. članica organizacije. Rusija će dakako i nadalje pokušavati ostvariti svoje interese, što je u potpunosti legitimno, kao što će to i dalje pokušavati ostvariti niz drugih država. Najbitnije je da zbog eventualne neusklađenosti interesa sila ne dođe do eskalacije sukoba, a trenutno nemamo elemenata koji bi ukazivali na to', kaže analitičar.

Analizirajući interesne sfere, zatražili smo i odgovor na pitanje u kojoj je mjeri SAD zainteresiran za ostvarivanje svojih interesa u istočnoj, srednjoj i jugoistočnoj Europi kao vjerojatno jednima od najosjetljivijih regija, u kojima su neusklađeni strateški interesi Rusije i SAD-a.

'Područje istočne, srednje i jugoistočne Europe jesu područja u kojima se interesi sila nadmeću, kako ruskih i američkih tako i niza europskih sila, koje ostvaruju svoje značajne interese u tim regijama. Baltičke države imaju vrlo kompleksan odnos s Rusijom, kao i povijest koja im šalje jasne signale te se može razumjeti njihova bojazan za budućnost, napose nakon događanja u Ukrajini. Slično je i s Poljskom, kao jednom od značajnijih država EU-a, koja ima vrlo osjetljive odnose s Rusijom. Slovačka i Mađarska su otvorenije prema Rusiji, tako da u njihovim odnosima ne očekujemo dodatne napetosti. SAD ostvaruje u svim tim državama svoje interese, prvenstveno kroz NATO, ali i vrlo usku suradnju s državama tih regija. Za sada nema pokazatelja koji upućuju na to da će doći do promjena u tim odnosima. Ono što je moguće očekivati, a što je Donald Trump izjavljivao, to je da bi SAD mogao zatražiti da sve države članice NATO-a plaćaju predviđene udjele za funkcioniranje saveza, no to se sigurno neće implementirati ako bi to povećanje izdvajanja financijski destabiliziralo neku državu, što sigurno ne bi bilo u interesu ni NATO-a ni SAD-a', smatra Bandov.

Slabljenje napetosti

Pojedini analitičari smatraju da se Hrvatska nalazi na vjetrometini, bez ičije stvarne podrške, koju je dodatno pojačao sam Trump najavivši politiku izolacionizma i okretanja leđa dosadašnjim saveznicima po principu 'plati pa te branim', no je li tome doista tako?

Bandov smatra da Hrvatska kao članica EU-a, NATO-a, UN-a i OESS-a, najznačajnijih saveza država svijeta, samim time sigurno nije na vjetrometini međunarodne pozornice, no ističe da je drugo pitanje ostvaruje li Hrvatska svoje pozicije dovoljno odgovorno ili bi se na tome moglo značajno više učiniti.

'Osobno mi se čini da u Hrvatskoj postoji premalo aktivnih politika, predlaganja rješenja, lobiranja za njih. Hrvatska kao da se uljuškala u svoje pozicije i samo odrađuje ono što se dogovori za stolom umjesto da i sama lobira po hodnicima, sastancima, gura svoje ideje. No za to Hrvatska mora konkretno definirati što su njeni strateški interesi, kao i ciljevi za koje će se zalagati na vanjskopolitičkom polju te kroz to brendirati svoju poziciju na međunarodnoj sceni. U tom smjeru možemo promatrati vanjskopolitičke aktivnosti predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović u ostvarivanju umrežavanja država od Baltika do Jadrana i Crnog mora, što je definitivno iskorak u hrvatskoj vanjskoj politici.

Ukrajina je podjednako važna i Istoku i Zapadu

Budući smo svjedoci toga da je Ukrajina strateški podjednako važna u oba tabora, a pritom ne smijemo zaboraviti činjenicu kako se i sami nalazimo na potencijalno važnom strateškom području, Bandov ocjenjuje da nakon Ukrajine prostor kojem pripada i Hrvatska ne treba označavati kao moguće novo žarište sukoba između Istoka i Zapada.

'Ukrajina ima neupitno drugačije strateško značenje za Rusiju od onog što ga ima područje jugoistočne Europe. Tako da se situacija iz Ukrajine ne može u potpunosti preslikati na ovu regiju. Za sada nemamo pokazatelja da bi odnosi na prostoru jugoistočne Europe mogli eskalirati do mjere direktnog vojnog sukoba. Vjerojatno će svi zainteresirani paziti da ostvare planirane korake, a da se pritom izbjegnu nepoželjne reakcije drugih sila. Pritom će pozitivniji međudržavni odnos SAD-a i Rusije, koji možemo očekivati u narednom razdoblju, sigurno doprinijeti i slabljenju napetosti u graničnim regijama, u kojima se interesi najznačajnije isprepliću', zaključuje Bandov, dodajući kako je uz to na međunarodnoj sceni trenutno otvoren niz vrlo značajnih sukoba, kojima se nažalost trenutno ne nadzire konačno rješenje, tako da u narednom razdoblju nema pokazatelja koji upućuju na mogućnost šire eskalacije sukoba na prostoru jugoistočne Europe.