Iako su Europskoj uniji sužene opcije za to kako kazniti Rusiju, ne znači da ne postoje. Politico je u svom tekstu pobrojao njih pet koje bi itekako mogle stvoriti pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Određivanje gornje granice cijene nafte

Prije početka rata u Ukrajini prodaja nafte i plina činila je gotovo polovicu prihoda Rusije. Sada, kada tvrtke i kvalificirani radnici bježe iz zemlje, fosilna goriva jedan su od rijetkih pojasa spasa koji su joj preostali. U prosincu 2022. G7, plus EU i Australija, nametnuli su neviđenu gornju cijenu ruske nafte od 60 dolara po barelu, što je potez za koji su se nadali da će prisiliti Moskvu da nastavi protok zaliha kako bi stabilizirala globalno tržište, ali da pritom ima smanjenu dobit od prodaje. Međutim, iako je plan u početku funkcionirao, njegova je učinkovitost na kraju oslabila jer je Moskva pronalazila načine da zaobiđe pravila. Danas se gotovo nijedan barel nafte ne prodaje ispod gornje granice cijene.

Kijevu je sada prioritet da natjera zapadne saveznike da poduzmu mjere protiv 'flote u sjeni' zastarjelih naftnih tankera koje Rusija koristi za prodaju svoje nafte, kršeći pritom sankcije. Također inzistira na tome da se onemogući zemljama poput Indije, Turske i Kine da kupuju rusku sirovu naftu po bilo kojoj cijeni i rafiniraju je u benzin, dizel i druga goriva za prodaju drugdje. No bilo kakav potez u tom smjeru koče nedostatak dogovora među zapadnim saveznicima, nezainteresiranost SAD-a da pooštri postojeća pravila, kao i strah da bi došlo do povećanja cijena energije.

Narušavanje ruske trgovine metalima

Članice Europske unije sklonije oštrijim sankcijama zalažu se za zabranu cjelokupnog uvoza ruskog aluminija jer oko 80 posto unosne trgovine tim metalom s Rusijom trenutno nije sankcionirano. Iako ovaj potez podržavaju Estonija, Latvija, Litva i Poljska, Europska komisija nije uspjela uključiti ideju u svoj posljednji prijedlog sankcija. Međutim izvršna vlast EU-a naznačila je da bi se ta mjera mogla razmotriti u budućem paketu, a iz EK su jasno poručili da neće ići na taj potez dok god postoji mogućnost da bi se jedna članica mogla usprotiviti tome.

Kao kompromis bi mogla biti predložena poluzabrana ili postupna zabrana. To je slučaj s trenutnim zabranama EU-a za poluproizvode od ruskog čelika. Unatoč općoj zabrani čelika, ruske ploče za preradu i dalje su dopuštene u EU do 2028. Dakle za sada ti proizvodi uživaju praktički slobodnu trgovinu, dijelom zahvaljujući lobiranju dviju malih tvrtki u Belgiji i Češkoj. Isto vrijedi za sirovo željezo, ključni materijal za sektor proizvodnje čelika. No za Ukrajinu su ovakvi izuzeci jedan od problema politike sankcija EU-a. Kao i s aluminijem, ruske ploče daleko su jeftinije od njihovih alternativa proizvedenih u Europi. European Aluminium procjenjuje da ruske tvrtke od izvoza zarađuju oko 2,2 milijarde eura.

Zatvaranje dotoka plina

Dok je Europska unija vrlo brzo nakon početka ruske invazije našla načine na koje izbjeći rusku naftu, s plinom je nešto drugačija priča. Zapravo je Rusija bila ta koja je donijela odluku da počne smanjivati plin koji dolazi do ostatka europskog kontinenta, a sve kako bi lišila ukrajinske saveznike ključnog izvora energije.

Osim toga, Rusija je i dalje činila oko 15 posto uvoza plina u EU prošle godine, iako je Unija povećala uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a, Norveške, Libije i Alžira. Zemlje poput Belgije i Španjolske lani su čak i povećale kupnju ruskog plina. To znači da EU još uvijek puni džepove Kremlja kupujući ruski plin. Prema Centru za istraživanje energije i čistog zraka, EU-ova plaćanja plina Rusiji u posljednje dvije godine premašila su 80 milijardi eura.

Međutim isključivanje ruskog plina nije jednostavan proces. Mnoge su zemlje vezane za dugoročnije ugovore koje je teško raskinuti. A Mađarska, zemlja koja daleko najmanje podržava energetske sankcije Rusiji, ima bliske odnose s ruskim državnim energetskim divom Gazpromom. Budimpešta je čak pristala povećati količine koje je kupovala ove zime - odluka za koju je povjerenik EU za energetiku Kadri Simson rekao da predstavlja suradnju s 'ratnim zločincima'. Anonimni diplomat dao je do znanja da su šanse da EU još oštrije smanji nabavu ruskog plina jako male. Povrh toga, stručnjaci upozoravaju da zemlje EU-a zatvaraju oči pred ruskim ukapljenim plinom koji prolazi kroz europske luke na putu prema drugim odredištima. Ipak, zaustavljanje te prakse pada na pojedinačne države poput Francuske i Belgije, a ne na Bruxelles.

Uklanjanje posrednika

Unosno crno tržište procvjetalo je otkako su zapadni saveznici zabranili da se u Rusiju izvozi velik broj luksuznih proizvoda, kao i roba 'dvostruke namjene', koju moskovske oružane snage mogu prenamijeniti. Zemlje poput Gruzije i Armenije na južnom Kavkazu i Kazahstana u srednjoj Aziji dijele ili su blizu granice s Rusijom i imaju važne trgovinske odnose s Moskvom. I dok su Armenija i Kazahstan javno objavili da će se držati zapadnih sankcija, Gruzija, kojoj je krajem prošle godine čak dodijeljen status kandidata za članstvo u EU, odlučila je ne provoditi ta pravila. Predsjednik parlamenta Shalva Papuashvili ustvrdio je da je takva odluka bila unosna za zemlju i nije naštetila njezinim odnosima s EU-om.

Tu su i Turska, Indija i Kina, koje su itekako financijski iskoristile potrebu Moskve za alternativnim trgovinskim trgovačkim rutama, a Peking isporučuje tone hardvera koji bi lako mogle koristiti ruske snage što se bore u Ukrajini. U ovotjednom paketu sankcija očekuje se da će EU dodati i neke kineske tvrtke. Tehnički, Bruxelles ima zakonsku mogućnost obustaviti svu trgovinu proizvodom ako strana država ne posluša 'druge pojedinačne mjere i aktivnosti EU-a'. Ali za poduzimanje tog koraka potrebna je jednoglasna odluka svih 27 zemalja EU-a, što je gotovo nemoguće jer bilo koja članica koja ima koristi od takve prodaje može uložiti veto.

'Ne' ruskom nuklearnom programu

U Ukrajini je ruska okupacija nuklearne elektrane Zaporižja, najveće u Europi, izazvala upozorenja o katastrofi koja bi mogla pogoditi cijeli kontinent. Međutim odmah preko granice u EU, Moskva je još uvijek važan igrač europskoj nabavi nuklearne energije u civilne svrhe.

Zamjenik kijevskog ministra energetike Farid Safarov rekao je za Politico u studenom da je vrijeme da europske zemlje prestanu poslovati s ruskim državnim nuklearnim gigantom Rosatomom, a koji trenutačno opskrbljuje gorivom i pruža usluge u brojnim zemljama EU-a. Iako ovaj sektor nije jedan od najvećih zarađivača u Moskvi, on nudi veliku moć i daje ruskim državnim tvrtkama pristup osjetljivoj europskoj infrastrukturi. Međutim ponovno se čini da je barijera za oštrije akcije Mađarska. Budimpešta trenutno proširuje svoju nuklearnu elektranu Paks uz potporu Rosatoma, a premijer Viktor Orbán obećao je da će blokirati sve sankcije tom sektoru.

Ako ne sada, kada?

Dok Rusija ne pokazuje znakove da će ostati bez sredstava koja su joj potrebna za kupnju oružja i isplatu skupih vojnih plaća u kratkom roku, stručnjaci ističu da je malo vjerojatno da će moći zauvijek ostati na stabilnoj ratnoj nozi. To znači da se, osim krvavih borbi na terenu, rat pretvara u sve žešću bitku iscrpljivanja između sposobnosti Moskve da financijski nastavi borbu i sposobnosti Zapada da zadrži potporu Ukrajini.

S političkim nesuglasicama i gospodarskim problemima koji sprječavaju neke od mjera koje bi imale najveći utjecaj na sposobnost Moskve da vodi rat, posljednja runda sankcija vjerojatno neće biti ništa osim simbolične geste kojom se obilježavaju dvije godine nezamislive smrti i razaranja u Ukrajini. Međutim Bruxelles je obećao da će odmah započeti rad na 14. paketu sankcija, za koji se neki nadaju da bi mogao biti stroži - pogotovo ako čelnici EU-a mogu ponoviti svoju strategiju prisiljavanja Mađarske da odustane od protivljenja ključnim koracima za pomoć Kijevu.

'EU je obećao učiniti sve što je potrebno kako bi se pomoglo Ukrajini da dobije rat i postoje opcije za jače sankcije', kazao je jedan europski diplomat. No te opcije lako mogu ostati samo opcije i nikad se ne realizirati.