Sa svakom promjenom vlasti u Hrvatskoj piše se i govori o čistkama onih kadrova u državnim institucijama koji su privrženi opciji koja je poražena na izborima. Na nekoliko primjera istražili smo kakva je situacija u zemljama koje imaju nešto dulju demokratsku tradiciju od nas, poput Francuska i Njemačke, ali i susjednoj Sloveniji
U Francuskoj se većina zapošljavanja u ministarstvima i tijelima uprave odvija preko natječaja namijenjenih isključivo službenicima s diplomom javne službe, a konačni im status određuje ministar ili premijer. Na najviše funkcije u zemlji poput položaja državnih savjetnika, ravnatelja policije imenuju se osobe prema diskreciji i odluci predsjednika Republike koji može nominirati i 'vanjsku' osobu koja nema diplomu javne službe.
U Njemačkoj s ministrom na funkciju dolaze državni tajnici, šefovi kabineta i glasnogovornici. Sve ostalo su tzv. beamten, dakle profesionalni činovnici, koji ne ovise o promjeni vlasti. Također se ne raspisuje javni natječaj da se zaposli glasnogovornik, nego ministar ili kancelar/ka samo izaberu kadar i nema nikakve drame.
U Sloveniji je slična situacija kao i u Njemačkoj. S ministrom kao politički kadar dolazi njegov pomoćnik. I glasnogovornici ili šefovi ureda za komunikacije politički se imenuju, dok se za ostale funkcije u tijelima državne uprave raspisuju natječaji, rečeno nam je u slovenskom veleposlanstvu u Hrvatskoj.
'Kod nas taj problem nije reguliran zakonom i ne zna se do koje mjere seže nepotizam u državnoj upravi', kaže profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ivan Rimac. Tijekom 90-ih, navodi on, ustalila se praksa da se na sva mjesta u državnoj upravi zapošljavaju podobni i poznanici po stranačkom ključu. Sve je počelo, nastavlja, nakon raspada Jugoslavije kada je nova hrvatska vlast otpustila kompletnu državnu upravu i dovela nove ljude. Nakon prve promjene vlasti 2000. godine, uslijedila je nova čistka koja je u neku ruku bila opravdana, ali kontraproduktivno za dosegnutu razinu profesionalizma. 'Svaka promjena značila je i promjenu strukture u ministarstvima', govori Rimac i dodaje da takva promjene uzrokuju probleme kompetentnosti u državnoj upravi. Sve to podrazumijeva, nastavlja on, skupu državnu upravu, veći broj zaposlenih nego je potrebno i veće troškove.
'Trebalo bi zakonom definirati koja mjesta su podložna političkom odabiru i smjeni nakon izbora, a koja se biraju putem natječaja. Za mjesta koja se biraju putem natječaja trebalo bi odrediti kompetencije i točno definirati opseg posla', smatra Rimac. On je mišljenja da bi takva promjena ipak izazvala ozbiljan socijalni potres u državi, veći nego bilo koje brodogradilište jer se radi o poduzeću koje je najveći poslodavac u zemlji.
