Jedan od prigovora koji se upućuje na račun Mosta je – nedosljednost u programu. U tom prigovoru postoji zrnce istine, ali ne treba puno razmišljati da se uoči da je nedosljednost SDP-a i HDZ-a, o kojoj gotovo nitko ne piše, neusporedivo gora. Podsjetimo, SDP je u izbore ušao ne sa programom, nego sa popisom želja. HDZ je bio još gori – svoj su navodni program skrivali kao zmija noge i do dana današnjeg ga nije vidio nitko izvan HDZ-a (da stvar bude još bolja, nije ga vidjela ni većina HDZ-ovaca). I kad je postalo jasno da ni SDP ni HDZ ne mogu formirati Vladu bez Mosta, i HDZ i SDP su u potpunosti odustali od svojih 'programa' i pristali na gotovo sve što je od njih u pregovorima tražio Most. Tko je, dakle, nedosljedan u cijeloj priči? Tko mijenja svoje političke stavove preko noći u očajničkoj borbi za vlast? Prvenstveno HDZ i SDP. A koga se proziva za nedosljednost? Pa naravno – Most!

Nadalje, Most se optužuje za odugovlačenje u pregovorima s HDZ-om i SDP-om o formiranju vlade. Božu Petrova opisuje se kao krajnje neodlučnu osobu koja ne zna što želi, unatoč činjenici da Most redovito obavještava javnost o tijeku pregovora i njihovom sadržaju i to, za razliku od HDZ-a i SDP-a, službenim putem. Pritom se prigodno zaboravlja da je, primjera radi, 2007. formiranje vlade trajalo točno 48 dana – dakle duplo dulje nego što zasad traju pregovori o formiranju vlade. Obzirom da je već i ptice na granama znaju da je Most pokupio protestne glasove birača kojima je puna kapa HDZ-ovog odnosno SDP-ovog statusa quo, naravno da Most u pregovorima o formiranju vlade mora inzistirati na prijeko potrebnim reformama. Onaj tko misli da se sadržaj reformi i općenito novog smjera hrvatske državne politike može precizno definirati u dva ili tri dana, taj živi u svijetu mašte. Nedostaje li kritičarima Mosta toliko silno Vlada na čelu s Milanovićem ili Karamarkom da se ne mogu pričekati čak ni onoliko koliko su čekali Ivu Sanadera da formira Vladu 2007. godine?

'Ako izgovorite dovoljno veliku laž i nastavite ju ponavljati, prije ili kasnije ljudi će povjerovati u nju', čuveni je citat nacističkog šefa propagande Josepha Goebbelsa. Koliko ste puta u zadnja tri tjedna od 'upućenih' (nerijetko i prigodno anonimnih) čuli da je 'Petrov igrač HDZ-a' i da su 'pregovori samo farsa' i da je 'sve odavno odlučeno'? Koliko ste puta čuli da su Petrov i Mostovci licemjeri jer bi htjeli promjene, ali ne bi preuzeli odgovornost?

Koliko takve glasine korespondiraju sa stvarnošću? Da je Petrov zaista igrač HDZ-a, ne bi li mu Milanovićev pokušaj komadanja Mosta uz pomoć Drage Prgometa bio savršen alibi za priklanjanje HDZ-u? Znate li da je prije više od dva tjedna Most u službenom priopćenju potvrdio da su spremni za ulazak u izvršnu vlast, odnosno preuzimanje odgovornosti za reforme koje traže?

Spinovi o Mostu doslovce svakodnevno cure iz trećerazrednih off-the-record izjava partijskih PR-ovaca i objavljuju se u mainstream medijima kao gotove činjenice. SDP-ova i HDZ-ova horda 'stručnjaka za komunikaciju' neprestano puno javni prostor špekulacijama, insinuacijama, podmetanjima i izmišljenim stavovima Mostovaca. Na drugoj fronti, onoj pozadinskoj, HDZ i SDP neumoljivo komadaju Most političkom korupcijom i kupovanjem saborskih mandata. Od prvotnih 19 zastupnika Mosta u tri tjedna pregovora tako je, zahvaljujući akcijama HDZ-ovih i SDP-ovih pregovarača u sjeni, ostalo tek petnaestak. Kritizira li se u javnosti HDZ i SDP zbog toga? Naravno da ne – hrvatska javnost toliko je navikla na kupovanje saborskih zastupnika da se taj vid političke korupcije uopće ne dovodi u pitanje. U skladu s takvom antidemokratskom 'logikom', Most se kritizira jer nije monolitan i homogen kao dvije najjače partije, koje funkcioniraju po principu 'kud predsjednik, tud i ja'.

Naravno da uspjeh Mosta nije ništa drugo doli odraz zasićenosti birača SDP-om i HDZ-om odnosno političkom statusom quo kojeg već 25 godina živimo u Hrvatskoj. Naravno da Božo Petrov nije nikakav spasitelj. Naravno da je ideja o Vladi u kojoj će sjediti HDZ-ovci i SDP-vci prilično naivna (ali i donekle razumljiva obzirom na sklonost dvaju partija da za sve svoje greške optužuju drugu veliku stranku). Naravno da sve reforme koje Most predlaže nisu posve suvisle. Naravno da se u internim previranjima u Mostu nazire demokratski deficit. Sve to je neosporno. No, ideja da se Hrvatska nalazi u nekakvoj strašnoj političkoj krizi isključivo zahvaljujući Mostu, pri čemu se HDZ i SDP potpuno amnestiraju od svake odgovornosti, nalazi se s one strane razuma.