Kada gradonačelnik jednog malog grada uspije u rekordnom roku smanjiti ukupno dugovanje svoje jedinice lokalne samouprave za 37 posto, za nas ekonomiste to je ravno čudu u Međugorju. Vjerujem da bi mnogi kolege s Instituta za javne financije, katedri za financije ekonomskih fakulteta diljem zemlje, a posebice polit-ekonomisti koji se bave lokalnim javnim financijama gotovo religiozno hodočastili u Metković da vlastitim očima posvjedoče proračunske uštede koje je uspio sprovesti novoizabrani gradonačelnik Božo Petrov. I to ne zato što je napravio nešto novo i revolucionarno, već se jednostavno uhvatio u koštac s onim što je nama knjiškim moljcima sasvim jasno u teoriji, ali neopisivo teško provedivo u praksi.

Konsolidacija a la carte

Ono što doista intrigira jest činjenica da se gradonačelnik odlučio na konsolidaciju na strani rashoda, umjesto na konsolidaciju na strani prihoda, za koju se evidentno opredijelilo Ministarstvo financija. Iako je neto efekt nominalno isti (smanjenje proračunskog manjka i duga), poznati harvardski polit-ekonomist Alberto Alesina uvjeren je da nije svejedno na koji način se konsolidacija provodi. Glavne zaključke Alesinina članka možete pročitati ovdje. Naime, pri svakoj promjeni poreznih stopa naviše, trošak distorzije koji porez unosi u ekonomiju raste kvadratnom progresijom. S druge strane, čini se da smanjenje državnih rashoda ima pozitivan učinak na poslovno povjerenje i privatne investicije, uz uvjet da se istovremeno ne povećavaju porezi. Ako smanjite proračunske izdatke tako da otpustite zaposlenike javne uprave te se oni pridruže rastućem kontingentu nezaposlenih jer ih privatni sektor nije u stanju zaposliti zbog pada obima proizvodnje uslijed recesije i eventualnog porasta poreznog opterećenja, pesimistična očekivanja sektora kućanstava i poduzeća mogu itekako utjecati na njihove odluke o potrošnji i investiranju. Ekonomist John Maynard Keynes taj fenomen zvao je 'animal spirits', gdje upravo promjene u povjerenju investitora stvaraju poslovne cikluse. Tu ideju su na mainstream ekonomsku pozornicu vratili nobelovci George Akerlof i Robert Shiller svojom nagrađivanom knjigom Animal Spirits: How Human Psychology Drives the Economy, and Why It Matters for Global Capitalism te se tako pridružili ponovnom oživljavanju Keynesovih ideja (eng. Keynesian resurgence) početkom Velike recesije. Kolegica Jelena Vlahović taj je model pomalo razradila za Hrvatsku, i zaključila da je povratak povjerenja privatnih investitora i njihova volja za zaduživanjem ključna za ekonomski polet.

Pomozite, doktore, boli me u novčaniku!

Ironično je da je grad Metković uspio spasiti psihijatar, koji očito dobro zna kako upravljati ljudskim očekivanjima, a ne neki ekonomist ili pravnik. Sigurno je u svojoj profesionalnoj karijeri vidio dovoljno luđaka, pa mu kolosalni propusti lokalnih javnih financija sa kojima je javnost upoznao na press-konferenciji nisu izgledali nerješivo. Umjesto da je masovno otpustio ljude, drastično je smanjio plaće službenika, članova odbora i u konačnici – sebi. Kratkoročan psihološki učinak podizanja kredibiliteta postignut je; u očima glasača, vjerovnika i, nadajmo se, Ministarstva financija. No niske plaće državnih službenika sigurno nisu dugoročno održiva strategija jer to otvara prostor za korupciju i u konačnici može dovesti do odljeva kvalitetnog kadra. Lijepo je biti altruist, ali morate i platiti račune. Gradonačelnik bi mogao razmisliti o uvođenju visokopotentnih poticaja (eng. high-powered incentives) u sustav javne uprave kao metodu unapređenja efikasnosti. Istraživanja pokazuju da korištenje poticaja u vidu bonusa za ostvarene ciljeve, i to pogotovo kada zaposlenici rade u malim timovima, generira drastično povećanje efikasnosti koje je puno veće od porasta efikasnosti usred običnog porasta plaće. Kada ste već uglavnom zadržali postojeći kadar, dozvolite mu da bude adekvatno plaćen – prema vlastitu učinku.

Anatomija političke korupcije

Ono što bi nas trebalo više zabrinuti od stavke plaća zaposlenika gradske uprave jest struktura duga grada Metkovića; četvrtina duga od 11 milijuna kuna odnosi se na neplaćeni PDV (s pripadajućim kamatama) za uređenje gradskog parka i trga koje je obavilo javno poduzeće, a 2009. započeo ga je danas mitološki Stipe Gabrić Jambo. Zašto političari vole uređivati trgove, graditi fontane, mostove i druge kapitalne investicije, pa čak i u recesiji? Prvi je razlog trivijalan. Svi vole rezati vrpce, do kojih su došli gacajući kroz blato ili pužući preko ledenjaka. Tako je najlakše ostaviti dojam da nešto radite, ako za sobom ostavite kakav kip, terme za golubove ili tunel, jer ljudi sigurno neće primijetiti 'poboljšanu investicijsku klimu' ili 'strukturne reforme'. Gradnja velebnih zdanja ujedno je i jedina alternativa ako ne možete provesti strukturne reforme zbog nekog razloga izvan svog dohvata. Drugi razlog jest taj što su javne investicije plodno tlo za korupciju velikih razmjera. Preplaćivanje javnih investicija daje političarima priliku za ekstrakciju renti, i to na način da svoju rentu jednostavno dodaju na trošak investicije (ili na narodnu, uzmu pinku). Takve investicije, koje se često čine suvišnima, zovemo 'bijeli slonovi' (eng. white elephants) i pork-barrel javna potrošnja kojom političari kupuju glasove u svom okrugu. Štoviše, u slučajevima relativno slabe kontrole korupcije (kao kod nas) ovakav način ekstrakcija renti (nasuprot direktnog primanja novca) dozvoljava određenoj političkoj opciji(ili osobi) da neograničeno ostaje na vlasti, a nije diktator. Kolega polit-ekonomist Vuk Vuković to je formalno dokazao ovdje. Zagrepčani, je li vam ovo poznato?

Transparentnost kao univerzalni lijek

Svrha ovoga članka nije upirati prstom bez dokaza, već ukazati na to kako politički sustav funkcionira u modernim društvima. Politička korupcija i primanje pinke na konto javnih investicija pojavljuje se i u najnaprednijim društvima, no tamo je ona iznimka, a ne pravilo. Jedan od načina kako možete smanjiti razinu korupcije u javnom sektoru jest povećati transparentnost samog budžeta. Prema Open Budget Indexu za 2012. koji mjeri koliko su informacije o budžetskoj potrošnji raspoložive javnosti u pojedinim zemljama, Hrvatska se našla u društvu Meksika, ali ispod Ugande, Indije i Indonezije. Transparentnost budžeta pridonosi kredibilnosti vlasti i pridonosi stvaranju povjerenja koje je glavni preduvjet za socijalni dijalog u ovim vremenima. Najdalje je po pitanju transparentnosti otišla savezna država Missouri u SAD-u, gdje se na njihovu portalu Missouri Accountability nalaze sve informacije o tome kako se troši novac poreznih obveznika; od plaća javnih dužnosnika, do kapitalnih izdataka i nabavke dobara i usluga. Iznosi te podaci iz ugovora su javno dostupni i svi pojedinci ili kompanije koji su u stanju ponuditi istu kvalitetu usluge uz nižu cijenu su pozvani da se jave vlastima kako bi sa njima sklopili posao. Na taj se način pokušava minimizirati politička korupcija i ekstrahiranje renti koji su očito inherentni političkim procesima, bez obzira o kojoj je državi riječ.

U svakom slučaju, gradonačelniku Petrovu treba poželjeti sreću, jer će mu trebati puno poslovnog umijeća i političke svestranosti da posrnuli grad opet postavi na noge. Jedino sada treba paziti da ne ispadne smiješan što radi za 3.600 kuna, a njegovi suradnici i za manje, dok netko tamo negdje plaća zahodske školjke u četveroznamenkastim iznosima eura. Sretno, dottore