Franjo Lucić saborski je zastupnik HDZ-a od 2008. godine, u prošlom sazivu i pretprošlom sazivu Sabora obavljao je brojne dužnosti, a donedavno je bio predsjednik parlamentarnog Odbora za poljoprivredu i član niza saborskih odbora. Podatak da je njegova tvrtka dužna 2,668 milijuna kuna poreza pronašli smo na stranicama Poslovne Hrvatske, zahvaljujući podacima koje je objavio bloger Marko Rakar na svojoj stranici mrak.org, a koji su nastali uparivanjem OIB-a svih kandidata za Hrvatski sabor na posljednjim parlamentarnim izborima i službenog Registra trgovačkog suda.

U razgovoru za tportal, Lucić kaže da je porezni dug njegove tvrtke Tofrado.o.o. u stečaju nastao zbog gospodarske krize te da je do 2010., iako se bavio proizvodnjom, uspješno poslovao, imao konstantnu pozitivnu bilancu, banke su mu rado davale kredite, nikad nije imao jednu prekršajnu ili kaznenu prijavu, tvrtke mu nikad nisu bile blokirane.

'Krenuo sam kao poduzetnik još 1986. godine, imao sam obrt kao dopunsku djelatnost, 1991. postali smo poduzeće i sve do 2010. godine, do početka ekonomske krize, radili smo uspješno. Naši su problemi počeli 2010., imali smo tada 210 zaposlenih ljudi, bili smo glavni poduzetnici na pleterničkom području. Krizu nismo očekivali, a ni da će ona biti tako duboka i duga. Godine 2006. i 2007. puno smo investirali pa kad je 2008/2009. stigla ova kriza, naručitelji su nam krenuli stornirati narudžbe, hrvatsko i svjetsko gospodarstvo su potonuli i mi smo se odjednom našli u problemima. Do tada nikad nismo bili u blokadi, sve smo obaveze prema državi, dobavljačima i radnicima uredno podmirivali', ističe Lucić.

Pitamo ga kako je nastao milijunski porezni dug, a on odgovara da je riječ o dugu za PDV.

'Našim radnicima nismo ostali dužni ni kune. Svi radnici koji su bili tada otpušteni, dobili su sve plaće i otpremnine. Podmirili smo i sve dobavljače. Imali smo veliku zalihu roba, preko 20 milijuna kuna vrijedne zalihe roba i sa svim dobavljačima smo izmirili dug. Jedino smo ostali dužni Poreznoj upravi dug za PDV od 2010., kad smo došli u probleme i kad je nastala blokada. Kako smo imali veliku zalihu roba na skladištu, nastavili smo raditi i obavljati promet. Dugove smo rješavali kompenzacijom, obračunavali PDV, ali tu obvezu nismo mogli zatvoriti jer nismo mogli plaćati PDV jer smo bili u blokadi. Tada nastaju naši problemi u Poreznoj upravi, stvara se dug na koji onda idu zatezne kamate i taj se dug samo povećavao. Kad ste u blokadi, ne možete plaćati PDV, ali možete dobavljačima plaćati kompenzacijski, u proizvedenoj robi. Pa mi smo nekih 15-20 milijuna kuna duga tako i riješili, ali kad na to zaračunate PDV, to je dodatnih 3,5 milijuna kuna. No i taj smo dug rješavali kroz stečajni postupak', tvrdi Lucić.

Podaci Poslovne Hrvatske pokazuju da je struktura duga prema Poreznoj upravi ipak ponešto drukčija od one koju nudi Lucić i prema njima tvrtka Tofrado d.o.o na ime PDV-a duguje 728.936 kuna, na ime poreza i prireza na dohodak 828.798 kuna te na ime doprinosa za obavezna osiguranja milijun i 110 tisuća kuna.

Lucić tvrdi da su svi njegovi dugovi nastali jer je investirao kako bi proširio proizvodnju i zaposlio još više radnika, a ne iz hira ili potrošnje na luksuz. U najboljim danima, kad se Tofrado bavio metaloprerađivačkom i drvnom proizvodnjom, godišnji prihod iznosio je 120 milijuna kuna.

Iako je Franjo Lucić jedini vlasnik tvrtke, od 2001. godine njom upravlja njegov brat Tomislav Lucić jer je Franjo 2001. godine izabran za gradonačelnika Pleternice i nastavak upravljanja tvrtkom značio bi sukob interesa. Brat Tomislav uspješno je upravljao tvrtkom do 2012., kad ona odlazi u stečaj i preuzima je stečajni upravitelj. Prije toga imao je 210 zaposlenih kojima, kaže Lucić, nije ostao dužan.

'Imao sam 210 zaposlenih, nijedan radnik nikad protiv mene nikakav postupak nije pokrenuo jer sam prema svima podmirio sve obaveze. Kad je propala tvrtka, mi smo osnovali dvije nove s poslovnim partnerom iz Italije i zaposlili 180 od tih 210 koji su morali dobiti otkaz u Tofradu. Kad su dobili otkaz iz Tofrada koji je išao u stečaj, oni su prešli u drugu firmu i dan danas u njoj rade i primaju svoje plaće', naglašava Lucić. Tvrdi da je uspješno podmirio dugove prema bankama, odnosno da je ostao još samo konačni dogovor s Hypo bankom, koji je pri kraju, da je podmiren dug prema dobavljačima i da ni jednom radniku nije dužan.

'Za mene je, kao čovjeka, najbitnije da nisam nikog od naših radnika oštetio. Ne kukam za onim što sam ja izgubio – to sam sa sobom raskrstio, ali najveće mi je zadovoljstvo i dobit da nitko od radnika s kojima ja ovdje svaki dan živim ne mora doći pa tražiti novac jer sam mu dužan ili dobacivati za mnom da mu nisam platio', zaključio je na kraju našeg razgovora Lucić, uvjeren da će i porezni dug prema državi biti u cijelosti namiren jer ga stečajni upravitelj konstantno smanjuje, a Tofrado d.o.o. ima još imovine i vrijednih strojeva kojima se taj dug može namiriti.

Unatoč poreznom dugu, Lucić očito uživa povjerenje birača u V. izbornoj jedinici jer je treći put zaredom izabran u redove zastupnika u Hrvatskom saboru.