Prije desetak dana u Londonu je održana znakovita modna revija. Veselo plešući, modnu su pistu zauzele žene iz Bangladeša pokazujući nove modele sarija u živopisnim bojama, izvijestio je Evening Standard.

Ništa neobično da neobična nisu bila njihova lica, zgužvana i spaljena. Naime sve manekenke tragične su žrtve napada kiselinom, a revija je bila simboličan čin njihova otpora prema tom divljačkom nasilju nad ženama. Događaj nazvan 'Redefiniranje ljepote' organizirala je ActionAids, međunarodna organizacija za pomoć ženama i djeci na rubu egzistencije, pripomogle su joj neke britanske modne kuće, a odjeću je dizajnirala bivša manekenka i UN-ova ambasadorica dobre volje Bibi Russell.

Među sudionicama revije našla se i 15-godišnja djevojčica Sonali, ozlijeđena u napadu kiselinom na njezinu obitelj kada je imala samo 17 dana. Jednu je sudionicu napao muž (u to doba imala je 13 godina!) jer je odbila pozdraviti njegovu najnoviju ženu. Jasmenu je u šesnaestoj godini unakazio stariji čovjek za kojega se odbila udati. Učinio je to vjerujući da će ga njezina obitelj moliti da je oženi jer je djevojčica bez jednog oka i spaljenog lica 'roba s greškom' koju nitko neće htjeti. Osuđen je na 12 godina zatvora, ali se izvukao uz jamčevinu.

I ostale sudionice imaju slične životne priče: sve njih napali su muškarci iz osvete, da ponize njih ili njihove obitelji, ušutkaju ih i primoraju na skrivanje od svijeta.

Ozljede su strašne. Liječenje traje mjesecima, uništena koža traži stalne intervencije, a sretne su žrtve koje ne izgube vid ili ne ostanu gluhe. Jednako strašne su psihičke posljedice, tim više što neke sredine ne osuđuju počinitelja, nego žrtvu, smatrajući da je 'provocirala napad' i odbacujući je kao bezvrijednu jer se vrijednost žene ocjenjuje prema ljepoti i sposobnosti za udaju.

Sve se to moglo čuti na ovoj modnoj reviji, na mjestu inače izmišljenom za to da slavi i definira žensku ljepotu, diktira proporcije tijela jedne Gisele Bundchen, da određuje kakva mora biti 'roba bez greške'. Ali modna je industrija s vremenom shvatila da svi njihovi kupci baš i nisu savršene Gisele Bundchen. Shvatili su također da će svojim društvenim angažmanom kojim će podupirati neke društvene trendove i mijene ponekad bolje prodavati robu negoli klasičnom reklamom. Kako se društvo oslobađa nekih tabua, predrasuda i bezdušne nezainteresiranosti prema različitima, tako na modne piste stižu žene poput ovih iz Bangladeša, djevojke s Downovim sindromom ili manekeni s nožnom protezom. Modne piste i reklamne kampanje postaju poligon s kojeg se ne ispaljuju samo trendi modne kolekcije.   

Na Tjednu mode u Belfastu krajem mjeseca stoga će debitirati manekenka Kate Grant, tinejdžerica s Downovim sindromom iz Cookstowna u Sjevernoj Irskoj. Prvi albino model Diandra Forrest priprema veliku reklamnu kampanju za make-up brend Wet N Wild, nazvanu 'Breaking Beauty' (Razbijanje ljepote), a uz nju nastupa transrodni model Valentijn de Hingh i Mama Cãx, manekenka tamne boje kože te s amputiranom nogom zbog preboljenog karcinoma.

Još prije dvije godine na Tjednu mode u New Yorku održana je velika revija s manekenkama i manekenima u invalidskim kolicima i s amputiranim udovima. Da modna industrija ozbiljno shvaća raznolikost, pokazuje najnovije istraživanje magazina Fashion Spot koji si je dao truda izbrojiti sve modele različitih boja kože, transrodne, plus size i modele starije od 50 godina na modnim revijama u Parizu, Londonu, New Yorku i Milanu. Zaključak: šarenilo se širi sve brže, modne piste nisu samo za bijele mršavice.

'Modna industrija traži raznolikost s razlogom', kaže Diandra Forrest. 'Većina brendova danas želi modele koji redefiniraju ljepotu i šalju određenu poruku', dodaje.

Društveno angažiranim kampanjama prvi se proslavio Benneton, razbijajući tabue, upozoravajući na globalne probleme kao što su korištenje dječjeg rada i zagađenje okoliša. Današnje su poruke ciljane, a manekenke ne moraju biti samo profesionalke. I u nas je prošlog tjedna na zagrebačkom Cvjetnom trgu u okviru kampanje 'Sačuvajmo zdrave dojke' održana mala modna revija koju su nosile naše poznate dame poručujući ženama da prevencijom čuvaju zdravlje.

Tako ni modna revija sa žrtvama napada kiselinom iz Bangladeša nije slučajno održana u Londonu, gradu koji nosi neslavan naziv 'svjetska metropola kiseline'. Ono što je donedavna u Aziji bio strašan oblik osvete odbijenih ili uvrijeđenih muškaraca sada se zapanjujućom brzinom širi Otokom, najviše Londonom.

Prema podacima Scotland Yarda, broj takvih vrsta napada s 200 slučajeva 2014. narastao je na 431 slučaj 2016., da bi samo u prvoj polovini 2017. dosegao više od 400 napada, ne samo na žene. Broj se slučajeva dramatično povećao i u West Midlandsu i Essexu, gdje ih je 2014. bilježeno 340, a dvije godine kasnije čak 843.

Većina napada su obračuni među bandama jer je razorna kiselina, banalno jeftina i lako dostupna, sve češća zamjena za nož i vatreno oružje i zbog toga što se napad nožem tretira kao pokušaj ubojstva, a napad kiselinom kao teška tjelesna ozljeda sa znatno manjom kaznom. Ali napadi su i akt čistog bezumlja, s nasumce odabranim žrtvama i nerijetko osveta bivšeg dečka ili muža. Ljepuškasta Lauren Trent proljetos je slavila svoj rođendan s prijateljima u noćnom klubu Wringer and Mangel u istočnom dijelu Londona kad je u njega ušao nepoznati 25-godišnjak i zalio kiselinom nju i šesnaest drugih gostiju. 'Prvo se čuo prasak kao da netko otvara konzervu Coca Cole, a onda sam osjetila nešto vlažno na vratu i licu, što je počelo nesnosno peći. Uhvatila sam se za glavu i u sljedećem trenutku ugledala ostatke lica na svom dlanu', sjeća se nesretna Lauren.

Pošast se širi i na Švedsku te su nedavno u Stockholmu napadnute dvije osobe na ulici, a napadač je pobjegao automobilom. Poznat je slučaj Marije Rashidi, rođene Iranke, osnivačice i predsjednice Švedske udruge za borbu za ženska prava, koju je napao bivši muž. Pobjegao je u Iran, a Marija se nakon 90 korektivnih operacija ne može samostalno kretati zbog uništenog vida.

'Moje sudjelovanje na londonskoj reviji priznanje je svima koji su doživjeli takvo strašno nasilje. Njome želim pokazati da su sve žrtve poštovane, ravnopravne i u potpunosti uključene u društvo', ponavlja Bibi Russell.

Revija je imala još jedan cilj: potaknuti odgovorne na promjenu zakona o kontroli prodaje kiselina, naročito maloljetnicima. Otkako je u Bangladešu 2002. uvedena stroga kontrola njihove prodaje, broj slučajeva se s 400 smanjio na stotinjak godišnje. Tako ispada da je Velika Britanija u zaštiti svojih građanki i građana još daleko od zemlje iz koje su gostovale neobične manekenke poručujući: 'Uništili ste nam vanjsku ljepotu, ali niste nam slomili duh. Nismo nemoćne žrtve, preživjele smo i živjet ćemo punim plućima.'