'O, da - glasat ću za Milanovića, a nisam mislio nikad. Ali Zoran Milanović u zadnje vrijeme nije više isti čovjek. Koliko primjećujem, sazrio je: ljudski, državnički i socijalno. Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost. I njegova ljubav za Hrvatsku nije urlatorska, nego živi u odgovornosti i poručuje u činjenicama, a i druga mu ruka nije u džepu', kazao je između ostaloga bivši nogometaš Zvonimir Boban u svom prvom novinskom intervjuu u zadnjih osam godina. Proslavljeni kapetan nogometne reprezentacije iz doba njenih najvećih uspjeha u Jutarnjem listu objasnio je i da ne želi glasati za 'detuđmanizatore koji tuđmaniziraju', očito aludirajući na Tomislava Karamarka, a da bi njegov stav o današnjem HDZ-u bio kristalno jasan, pobrinuo se tvrdnjom da je ovakvim izjašnjavanjem 'napustio svoju političku intimu'.

'Vjerujem kako je ključno da i zbog bolje desne opcije pobijedi lijeva. Jer možda tako dobijemo 'praviju' desnu koja mi je bliža u mnogim pogledima. Nažalost, ova sada - nije ni u jednom', kazao je Boban. U istom razgovoru žestoko se obrušio na Zdravka Mamića, ali i političke strukture koje su dozvolile da postane moćan i nedodirljiv, odnosno da se pretvori u 'savršen proizvod društvenog trenutka'. Mamić se po Bobanu pretvorio u tragediju koja košta i nogomet i Hrvatsku, odnosno predstavlja državnu sramotu.

Već dan kasnije napustio je mjesto predsjednika Uprave Sportskih novosti, lista u sastavu koncerna Europapress holding Marijana Hanžekovića. Okolnosti nisu do kraja poznate, a on je u jedinoj izjavi danoj tportalu objasnio da je istina 'toliko gadljiva da je mora odraditi u miru'.

Zvonimir Boban tako se jednim intervjuom prometnuo u heroja ljevice jer u tijesnom predizbornom srazu njegove riječi definitivno imaju veliku težinu. Toliku da ih je čak i Tomislav Karamarko odbio izravno komentirati, već je legendarnog kapetana zamolio da usporedi programe dviju velikih stranaka i potom odluči. Milanović, naravno, nije krio zadovoljstvo.

Nije mala stvar u ključnom trenutku dobiti potporu čovjeka koji uživa gotovo nepodijeljeno divljenje javnosti i uz čije se ime redovito veže pridjev 'legendarni'; zbog karijere bez mrlje, zbog velike uloge u osvajanju trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998, ali prije svega zbog onog nasrtaja na milicajca na neredima u Maksimiru u svibnju 1990, događaja koji se u nekim nategnutim tumačenjima pokušava označiti početkom Domovinskog rata.

Iako treba biti pošten pa kazati da je punih pet mjeseci kasnije, istog dana kada je jedva skupljena hrvatska nogometna reprezentacija igrala svoju prvu službenu utakmicu u povijesti, Boban zajedno s Robertom Jarnijem, Robertom Prosinečkim i Alenom Bokšićem u dalekom Simferopolju nastupao za mladu reprezentaciju Jugoslavije i uoči susreta sa Sovjetskim Savezom u stavu mirno slušao 'Hej, Slaveni'.

Bivšem nogometašu i današnjem sportskom komentatoru, poduzetniku i povremenom kolumnistu ovo nije prvi izlet u politiku: prije točno petnaest godina Boban je, tada kao 32-godišnjak, javno pristupio Udruzi za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, organizaciji koju su osnovali Miroslav Tuđman i Andrija Hebrang. Bilo je to turbulentno doba nakon smrti Franje Tuđmana i dolaska na vlast trećesiječanjske koalicije te novog predsjednika Stjepana Mesića, a on je zajedno sa svojom desnom rukom Karamarkom javno zagovarao radikalnu detuđmanizaciju. Zvonimir Boban tada je, koncem 2000, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju objasnio da se pridružio ljudima u čiji moral i poštenje ne sumnja te koji nikada neće povrijediti interese hrvatskog naroda.

'Želim pomoći koliko mogu, želim da se u Hrvatskoj isformuliraju sve političke konverzacije, da se pokaže kako domoljubi nisu ustaše ili ksenofobični. Isto tako, da ni pošteni komunisti nisu obvezno nekakvi jugonostalgičari', kazao je i žestoko se obrušio na one koji samo domoljublje proglašavaju retrogradnim. U HDZ se, tvrdio je tada, nikada nije učlanio, ali o ulozi Franje Tuđmana nije imao dvojbe.

'Dr. Franjo Tuđman nas je poveo, dao ideju na koji način čvrsto i odlučno doći do tog cilja. Uspjeli smo, bili smo svi kao jedan. Na žalost, poslije su neke stvari krenule neželjenim smjerom, ali one nimalo ne umanjuju povijesnu ulogu HDZ-a i dr. Franje Tuđmana. Dobili smo državu pod njegovim vodstvom i kao takav će ostati u povijesti na poziciji broj jedan. A to da je on u odgajanju neželjenog europskog i svjetskog djeteta imao pogrešaka — imao ih je', kazivao je Boban. Još i tada upozoravao je na grešku Tuđmanovog projekta stvaranja režimske Croatije i, kako se izrazio, 'neprihvatljivu neravnotežu u odnosu politike prema Dinamu s jedne i ostalim klubovima s druge strane’, što je prepoznao kao poguban trend za hrvatski nogomet.

Svejedno, uživao je u čestim susretima i razgovorima s pokojnim predsjednikom. 'Bio sam presretan što mogu biti u blizini tako važne ličnosti. Razgovori su bili uglavnom sportski, a njega je jako zanimao sport, obožavao ga je, znao je što on znači za jedno društvo. Velika sreća za hrvatsku državu je to da je dr. Tuđman tako doživljavao sport.’

Udruga Miroslava Tuđmana i Andrije Hebranga ubrzo je izgubila na važnosti, no Zvonimir Boban nije: u idućim godinama gotovo potpuno se povukao iz javnog života, ali je baš zato svaki njegov nastup doživljavan gotovo kao poslanica. Analizirali su se svaka riječ i svaki zarez, pokušavalo protumačiti što želi poručiti, smještalo ga se u razne kombinacije u kojima on uvijek iznova nije želio sudjelovati. Više puta spekuliralo se da će u nekakvoj HDZ-ovoj vladi preuzeti resor sporta, redovito ga se spominjalo kao alternativu aktualnoj Mamićevoj vrhuški Hrvatskog nogometnog saveza, no on je ustrajno bježao i iz Italije poručivao da ga ne zanima ništa od toga.

Ipak, 2006. prihvatio je ponudu Ninoslava Pavića i postao predsjednik Uprave Sportskih novosti, u kojoj je ostao pune tri godine, nakon čega je preko svoje tvrtke Moja zemlja - u suvlasništvu s bivšim nogometašem Paolom Maldinijem - krenuo u biznis s uvozom hrenovki marke Wudy i u kratkom vremenu postao lider na hrvatskom tržištu.

Njegov drugi povratak u Sportske novosti, nakon što je koncern EPH preuzeo Marijan Hanžeković, izazvao je dosta podizanja obrva jer je novi vlasnik u javnosti prepoznat kao odvjetnik i dugogodišnji blizak suradnik Zdravka Mamića, između ostalog i član skupštine Dinama. Nikakve turbulencije u odnosima nisu zabilježene, barem ne javno, sve do famoznog subotnjeg intervjua Jutarnjem listu. Nije poznato jesu li veze popucale zbog otkrivanja političkih preferencija prema Milanoviću ili stava da je Zdravko Mamić 'hrvatska sramota'.

U svakom slučaju, danas barem znamo za koga će Boban glasati na izborima - a različito će se tumačiti to je li se u zadnjih petnaestak godina promijenio HDZ, SDP ili sam Zvonimir Boban. I je li ovo tek početak njegovog ozbiljnijeg angažmana jer, kako je još davno kazao: 'Moja ideja u životu je da se ne trebam baviti politikom, jer su mi draži kultura i sport, no bez politike gotovo je nemoguće zamisliti život. Politika dominira našim javnim i privatnim životima. Vidjet ćemo na koji ću način djelovati u Hrvatskoj, no u svakom slučaju imam ambiciju raditi za dobrobit Hrvatske.'