Jedni grozničavo ganjaju tu himeru slave, dotaknu je i stropoštaju se u očaj, marginu, cugu i hamburgere, drugima se naprosto dogodi dok normalno obavljaju svakodnevni posao. Ovacije dođu i prođu, a oni još uvijek rade ono što su i prije radili. Grga je uvjerljivo među potonjima, što automatski povlači odgovor na seriju pitanja koja su ga proganjala u eri ekstremnog publiciteta, točnije nedjeljnog večernjeg showa 'Sedma noć': 'Otkud je ovaj došao? Tko je uopće taj tip? Je l' ima kakvu školu i koji mu je opis posla pored onoga da glumi pudlicu Ksenije Urličić?' Ono što mi je bilo jasno nakon pete rečenice, čovjek je sve samo ne propulzivni pit-bull koji će od svojeg lika i djela napraviti PR zgradurinu gdje na svakom katu trči po stotinjak mišljenja, stavova, kritika i izjava o kojima javnost mora biti pravodobno obaviještena. Je li to manjak karaktera?

Ne nedostaje mi publicitet, ta žiža. To je potpisivanje ugovora s vragom. Ja svoj posao nosim u sebi i trenutačno sam izuzetno sretan zbog posla na drugom programu Hrvatskog radija. Zatvorio sam krug jer sam i počeo kao radijski voditelj', kaže mi posjednut u stolac na televizijskom trgu, na lijevom uhu naušnica, kosa s crvenkastom nijansom. Premda već godinama izvan vidnog polja kamere, Grga očito hrani tračak svijesti o svojem izgledu. Možda i previše: 'Ušao sam u neke godine kada čovjek više i nije za pojavljivanje. Uvijek sam za neke mlade ljude. Svjestan sam svojih godina i svog izgleda. Mnogi su me pitali bih li se htio vratiti u taj format Sedme noći. Sigurno ga više ne bih radio. To bi moralo biti nešto poput ozbiljnog kviza a la 'Brojke i slova' Ivana Hetricha. Voditelj mora biti uvjerljiv i po stasu i po godinama.'

Ljepuškasto lice s Prisavlja ipak se nije spustilo padobranom u javnu percepciju. Rane devedesete još su uvijek bile previše statične, uštogljene i domoljubne da bi mogle provariti koncept slučajnog celebsa inauguriranog Big Brotherima. Grga je probijao put do majki, kćeri i strina još od studentskih dana kao vanjski suradnik Radio Zagreba. Nakon završenog studija produkcije na beogradskoj akademiji kratko je radio u Jadran filmu na filmskom setu Lordana Zafranovića gdje je budio postavu i servirao im čaj, što mu se i nije nešto omilio te ga odmah potom vidimo u prvoj postavi Radija 101 gdje je stvari priveo vrhuncu organizacijom Koncerta rock legendi u velikoj dvorani Doma Sportova. Na stejdž je doveo Korni grupu, Grupu 220, grupu Time Indexe, a kao gost iznenađenja pojavio se Željko Bebek koji je tom prilikom prvi puta propuhao glasnice nakon raspada Bijelog Dugmeta i posljedično se otisnuo u solo vode. Uslijedio je poziv Ksenije Urličić da joj bude suradnik na dalekovidnici. I to je to.

Dolaze devedesete, HDZ se upušta u nebulozno kreativni posao izgradnje svehrvatske estetike i samobitne kulturne nadgradnje, što u retrospektivi 21. stoljeća miriše na totalni treš. Grgina 'Sedma noć' kao nenadmašeni TV mainstream ratnih godina savršeno je kondenzirala duh epohe u kojoj je vatreno i praktički nepodijeljeno participirala populacija od sedam do 77. Unazad smo svi nešto pametniji, ali da...: 'Nikada nisam bio ni u jednoj stranci. Nismo željeli ništa pametovati, jedini je cilj bio zabaviti ljude. Nekim etabliranim kritičarima, tom vijeću mudraca, možda se to nije svidjelo, ali ako radimo nacionalni show, trebalo je napraviti nešto neopterećujuće, veselo. Svjestan sam da se stvari radikalno mijenjaju 20 km od Zagreba.'

No vjerojatno je uzaludno razbijati glavu o povijesnom smislu i što bi na sve to rekao Nietzsche kada dupkom puniš pulsku Arenu, Gripe, Osijek, Čakovec, kada izvučeš Mišu Kovača iz korote nakon smrti sina, ili dovedeš Falca, Garija Kasparova i na desetke autobusa Slovenaca, što fanova, što TV ekipa koje su došle uživo vidjeti hrvatski televizijski fenomen i prepisati mu format. Grga je živio reflektore, praćen zaštitarima, koordinirao tim od 200 ljudi, a i danas ga po Hrvatskoj i Sloveniji zaustavljaju na ulici sa senzacionalnom informacijom kako su ga prepoznali. Publicitet koji bi se mogao kapitalizirati na sijaset načina, čovjek je tek izguštao na licu mjesta, a energiju uložio u usko profesionalne stvari. Postavši urednik zabavnog programa, od svega je ostala tek gomila koordinacije i administracije.

'Došao je trenutak u kojem je televizija imala svoju viziju kako bi dalje trebalo nastaviti s emisijom. Nisam se složio. Postoji nešto što se zove hijerarhija, piramidalni sustav. Mogu biti zadovoljan ili nezadovoljan, ali ne mogu nikoga optuživati. U cijeloj karijeri poštovao sam ljude koji su iznad mene', prepričava mi Grga kraj Sedme noći i danas, sa 60 godina, ne žali apsolutno ni za čim. Odlazak s televizije i mogućnost da se posveti svojoj obitelji nemjerljiv je s onim što je još možda mogao napraviti: 'To se sada pokazuje kao najbolji potez koji sam mogao napraviti. U odličnom sam odnosu s djecom, štoviše frendovi smo. Odlazimo na koncerte, slušamo zajedno novu mjuzu. Jako volim pratiti što se dešava na sceni.'

Koji god panegirik da ispjevao o zenu obiteljskog života, Grga nije nešto izmakao hipnozi zgrade na Prisavlju: 'Svaki dan sam ovdje. Sretan sam što u radijskom dijelu posla imam puno zadataka. Vodim tri emisije, 'Drugi dio dana' utorkom popodne, 'Gladne uši' u četvrtak, a nedjeljom 'Sport i glazba'. Volim raditi razne žanrove, od brzih i dinamičnih s puno glazbe, do sportskih i ozbiljnih. Mislim da ću dočekati mirovinu kao radijski voditelj i urednik. Daj bog da me razvodna kutija služi i imam koncentraciju. U trenutku kad stanem za mikrofon, izgubim sav osjećaj teškoće. Ali, da, administracija nema empatije, već su mi jednom ponudili mirovinu.'

Ne znam. Grga definitivno ostavlja dojam tipa kojem je draže bilo sudjelovati nego biti eksponiran. Draže mu je zabavljati ljude nego ih provocirati. Pomirljiv, radišan i s redovničkom simpatijom prema hijerarhiji, najnormalnije da je žešćim perima ostavljao dojam 'Ksenijine pudlice'. 'Riješio sam se kompleksa da me svi vole, to je nagon malog djeteta', reći će mi na kraju.