Izmjenama Zakona o tržištu električne energije i Zakona o tržištu plina država ne odustaje od pomoći ugroženim kupcima, već samo uklanja odredbe koje su trenutno neprovedive iz gore nabrojanih razloga i u tim zakonima se nisu trebale ni naći, uvjeravaju nas u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Izmjene, dapače, kažu u tom ministarstvu, stvaraju mogućnost da se donese uredba koja će istovremeno biti u skladu s europskim direktivama i mogućnostima državnog proračuna
Da su izmjene Zakona o tržištu električne energije nedavno donesene, kao što nisu, izvijestio je Tihomir Ivka iz kabineta ministrice Milanke Opačić, država bi uredbom propisala mjeru da se u vrijeme sezone grijanja ugroženi kupci ne mogu isključiti iz sustava i omogućila im kasnije obročno plaćanje računa. Ali za sada ništa od toga.
Ivka kaže da je Zakon o energiji odredio da će se socijalne mjere provoditi posebnom odredbom, ali da su probleme prouzročili Zakon o tržištu električne energije i Zakon o tržištu plina, odnosno dijelovi o ugroženim kupcima, doneseni u dobroj namjeri, ali za neka bolja financijska vremena.
Neke odredbe oba zakona predviđaju socijalnu mjeru po kojoj ugroženim kupcima, koji nisu u stanju platiti svoj račun za električnu energiju i plin, račune automatski plaća nadležna socijalna ustanova, odnosno centar za socijalnu skrb. Tek nakon donošenja zakona Energetski institut Hrvoje Požar procijenio je da bi provedba ove mjere državni proračun koštala oko milijardu kuna godišnje i to ako bi u kategoriju ugroženih kupaca ušle samo osobe korisnici socijalne pomoći.
'To bi u sadašnjoj složenoj gospodarskoj situaciji jednostavno bilo preveliko novo opterećenje rashodovne strane proračuna i u krajnjoj liniji neodgovoran potez u vrijeme kad se poduzimaju veliki napori za smanjenje proračunskog deficita. Stupanjem na snagu Uredbe o kriterijima i načinima stjecanja statusa ugroženog i zaštićenog kupca, odnosno definicijom ugroženog kupca, ove bi odredbe postale automatski primjenjive', smatra Ivka.
Ideja o pomoći socijalno ugroženima, koji nemaju novca za plaćanje energetskih računa, došla je od dvije europske direktive, kojima se regulira unutrašnje tržište električne energije i prirodnog plina. EU, između ostaloga, od država članica traži da definiraju koncept ugroženog kupca koji se može odnositi na energetsko siromaštvo, kojim bi, između ostalog, bilo zabranjeno onemogućiti opskrbu električnom energijom u kritičnim trenucima. Ali ta preporuka nalazi se u neobvezujućim preambulama direktiva u kojima se sugerira osmišljavanje socijalnih mjera u opskrbi energijom u skladu s proračunskim mogućnostima države.
Dr.sc. Maja Božičević Vrhovčak, energetska stručnjakinja iz udruge DOOR, smatra da je ispočetka ta ideja ugroženog korisnika bila osuđena na propast jer država nema toliko novca, kao što je pokazalo istraživanje EI Hrvoje Požar - oko milijardu kuna godišnje, da bi mogla plaćati energiju svima koji te račune ne mogu sami snositi.
'Trebamo se dobro pripremiti za europske fondove koji će podupirati energetske projekte kojima bismo mogli povećati energetsku učinkovitost u određenim dijelovima stambenog sektora. Istovremeno bismo smanjili troškove energije, to jest grijanja, a ujedno potaknuli zapošljavanje', objašnjava dr.sc. Božičević Vrhovčak, predsjednica DOOR-a, nevladine organizacije koja promiče koncept održive energetike.
Najsiromašnijima do daljnjega preostaje pomoć gradova, općina i županija koje sufinanciraju izdatke za režije, između ostalog i za utrošak električne energije i troškove grijanja. Iz socijalnih programa lokalne uprave i samouprave pomoć za podmirenje troškova stanovanja u 2012. godini primilo je 25.493 osoba, a pomoć za ogrjev 38.376 osoba.
