Novi proces, umilno nazvan 'personalizacija interneta', podrazumijeva da bi u bliskoj budućnosti rezultati online tražilica trebali biti prilagođeni svakom korisniku, ovisno o njegovim afinitetima i uvjerenjima. Internetski prostor koji se već pokazuje kao spretno oruđe manipulacije s novom fazom 'personalizacije' veoma direktno dolazi do sljedećeg stupnja ograničavanja - indoktrinacije vlastitim idejama
Da pretraživanje internetskih sadržaja kroz neizostavnu Googleovu tražilicu nije utemeljeno ni na kakvim objektivnim i znanstveno neoborivim kriterijima, kao i to da su dobiveni rezultati veoma pristrani i sve osim pouzdanih, ne zvuči pretjerano pronicljivo.
No unatoč sve brojnijim manjkavostima, kao što su brojne makinacije privatnih kompanija koje se izvode da bi se određena stranica popela na listi pretraživanja, moćni Googleov algoritam za pretraživanje, koji se sastoji se 500 milijuna varijabli i dvije milijarde termina, i dalje uglavnom funkcionira kao dominantni izvor pribavljanja informacija.
Slijedeći korak u uređivanju internetskih sadržaja predstavlja se kao tzv. personalizacija interneta, što u praksi zapravo konačno dokidanje svake iluzije o nepristranosti i objektivnosti.
Situacija u kojoj će rezultati pretraživanja biti prilagođeni osobnom profilu korisnika čini se problematičnom na više razina. Prema zasebnom algoritmu, koji se sastoji od 57 varijabli, Google će određivati jedinstveni virtualni profil korisnika, temeljen na povijesti pretraživanja te na njegovim online navikama.
Što internet skriva od nas?
Tako se, primjerice, može prilično precizno odrediti politički i ideološki okvir korisnika, bez da ga je sam eksplicitno ukucao, pa će teme kao što su primjerice abortus ili ekologija dati korisniku rezultate koje već ulaze u okvir njegovih formiranih stavova, liberalnih, konzervativnih…
Donošenje stavova koje bi bilo lišeno ikakvog suprotstavljanja teza, već bi išlo samo za tim da potvrđuje postojeće mišljenje fenomen je na koji se niz komentatora digitalne kulture osvrnuo. Prema tezi koju je iznio Eli Pariser u knjizi 'Što internet skriva od vas?', kad ideologija predvodi širenje informacija, znanje se neminovno kompromitira te se zapravo dolazi do indoktrinacije vlastitim idejama.
Sue Harpen u New York Review of Books, komentirajući izdanja koja se bave digitalnom kulturom, uzima primjer jednog američkog istraživanja na temu globalnog zagrijavanja i posljedica koje mogu nastati indoktrinacijom. Potpuno neovisno o rezultatima znanstvenih istraživanja, među američkim demokratima porastao je u posljednjih deset godina broj onih koji podupiru tezu o globalnom zagrijavanju za 10 posto, dok je istovremeno kod republikanaca primijećen pad od 25 posto.
Samo taj primjer dovoljno govori o labilnoj snazi uvjerenja kada iza nje stoji jasna gurana agenda, potpomognuta s dovoljno sredstava da pristrane stavove progura u prvi red internetskih tražilica.
Internet kao prostor sve snažnije kontrole
Sličan proces da se primijetiti i u procesima oglašavanja. Oglašivačima naime više nije dovoljno samo pojačati prisutnost svog proizvoda na webu, potreban im je što detaljniji profil krajnjeg korisnika (spol, godine, konzumentske navike, ideološke naklonosti) kojem se valja obratiti.
Skup podataka o određenom korisniku/konzumentu (gdje/kad/što kupuje, koliko često/kako putuje, što čita itd.) postao je prava monetarna vrijednost kojom se danas aktivno i lukrativno bavi petstotinjak kompanija koje djeluju kao posrednici između oglašivača i potrošača. A u svrhu izgrađivanja što efektnije taktike uvjeravanja, stavke o pravu na privatnost ili o pravu na odabir postaju potpuno irelevantne.
Zanimljivo je primijetiti da još uvijek cirkulira naivna ideja o internetu kao prostoru empatije i slobodnog izražavanja, unatoč sve jasnijim i nimalo dvosmislenim trendovima koje online prostor omeđuju linijom jasne kontrole.
