Dosadašnji model skrbništva nad osobama s poteškoćama ne zadovoljava i u raskoraku je s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom po kojoj su sve osobe pred zakonom jednake, stoga taj model treba mijenjati, poručeno je na današnjoj konferenciji za novinare Gonga i Udruge za samozastupanje.
U predloženim izmjenama Obiteljskog zakona model skrbništva treba urediti tako da te osobe dobiju podršku u ostvarivanju svojih ljudskih prava, poslovne sposobnosti i općenito odluka o svom životu, ističu Gong i Udruga koji su u povodu izmjena Obiteljskoga zakona organizirali okrugli stol u Saboru u ponedjeljak.
Umjesto da im se osigura primjerena podrška za samostalno odlučivanje, kako to nalaže Konvencija, u predloženom se zakonu, iako ima pozitivnih pomaka, i dalje ustrajava na modelu lišavanja poslovne sposobnosti mnogih osoba s intelektualnim teškoćama, istaknuo je Damjan Janjušević iz Udruge za samozastupanje.
U Hrvatskoj je od 19.000 osoba s poteškoćama njih 16.000 lišeno poslovne sposobnosti.
‘Želimo informirati zastupnike i razgovarati o modelu koji bi bio korak naprijed, svjesni da nam ne trebaju ishitrene odluke. Do jučer smo imali praksu da se osobe s poteškoćama smještaju u institucije i nerijetko su tamo ostajale čitav život, a sada je situacija ipak drugačija i trend je da se uključuju u život u zajednici’.
Za te je odluke nužno izmijeniti model skrbništva, kako bi uz podršku mogli sami donositi odluke o, primjerice, tome gdje će živjeti, s poslodavcem sami potpisivati ugovore o radu, izabrati liječnika ili odlučiti o braku, kaže Janjušević.
Na primjedbu da roditelji i skrbnici tih osoba imaju drugačije mišljenje, odnosno da inkluziju i samostalno donošenje odluka ne smatraju baš dobrim riješenjem, Janjušević je istaknuo da razumiju roditelje i skrbnike koji strahuju za svoju djecu, braću ili sestre, ali treba ustrajati na podršci i pritom spriječiti bilo kakve manipulacije.
Oduzimanje poslovne sposobnosti je radikalna mjera i držimo da među tih 16.000 osoba ima i onih na koje se nije trebala primijeniti jer bi uz podršku mogli sami odluživati o svom životu, tvrdi Janjušević.
U prilog tomu Senada Halilčević, predsjednica Europske platforme samozastupanja, ispričala je svoj život. Nije joj bila oduzeta poslovna sposobnost, ali je odrasla u domu. Roditelji joj nisu pružili podršku za samostalan život, no zahvaljujući podršci nekih drugih ljudi izišla je iz doma, živjela u programu inkluzije, a danas samostalno zarađuje za sebe, plaća svoje režije i više nije na trošak državi.
‘Otac i obitelj danas prema meni imaju sasvim drugačiji odnos. U domu sam imala sve isplanirano, radila sam u praonici rublja ravnopravno sa zaposlenom osobom koja je dobivala plaću, a ja 70 kuna mjesečno. Kada bi htjela kupiti nešto za jesti ili odjeću, to nisam mogla, a danas sam samostalna i mogu sve’, rekla je.
Izmjenama Obiteljskog zakona predlaže se uvođenje novih instituta, primjerice, anticipirane naredbe i prava na žalbu štićenika bez obzira na sadržaj lišenja poslovne sposobnosti. Donošenje važnih odluka koje se odnose na zdravlje i život štićenika bilo bi u nadležnosti županijskih sudova, a ne više centara za socijalnu skrb.
UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju iz 2006. u Hrvatskoj su na snazi od 2008., pa je time Konvencija postala obvezujući međunarodni pravni dokument koji je po svojoj pravnoj snazi iznad nacionalnih zakona.
Iz toga proizlazi obveza usklađivanja Obiteljskog zakona sa člankom 12. Konvencije po kojem je Hrvatska dužna osigurati da za sve mjere koje se odnose na ostvarivanje poslovne sposobnosti predvidi djelotvorne i odgovarajuće zaštitne mehanizme koji će sprječavati zlouporabe, te otkloniti mogućnosti sukoba interesa i zlouporabe ovlasti na štetu osobe s invaliditetom.
