Organizirano stanovanje podrazumijeva izlazak iz institucija, odnosno smještajnih kapaciteta ustanova socijalne skrbi, tako što se korisnike uključuje u život zajednice u obliku koji je najsličniji obiteljskom životu.

Razne korisničke skupine - djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s problemima u ponašanju i s teškoćama u razvoju, osobe s intelektualnim, tjelesnim i osjetilnim oštećenjima te odrasle osobe s teškoćama mentalnog zdravlja takvim pristupom dobivaju osjećaj pripadnosti i individualnosti, što im je često otežano u tradicionalnom institucionaliziranom smještaju.

Oni tako uz stručnu podršku odgojitelja ili asistenata žive u kućama i stanovima u malim grupama, do najviše pet ili šest osoba, imaju uobičajenu svakodnevicu i mogućnost izbora, stvaraju čvrste socijalne veze i stječu samopouzdanje te životne vještine i navike.

'Govorimo o normalizaciji života, kako svi mi živimo. Svi ćemo jedan dan biti sretni, drugi dan tužni, neće nam se dati izlaziti iz kuće, nego ćemo ostati u pidžami, čitati knjigu ili gledati televizor. To je ono što im želimo osigurati, uz stupanj podrške koji je potreban svakom od njih', istaknula je savjetnica ministra rada i socijalne politike Zvjezdana Bogdanović u razgovoru za Hinu.

Cilj nije smanjivanje smještajnih kapaciteta

Pri tome je navela kako se ni zaposlenici koji pružaju usluge kroz ovaj program više ne žele vratiti na rad u institucije iako im je posao kompleksniji.

Proces deinstitucionalizacije traje od 1997. i trenutačno je u organizirano stanovanje uz podršku uključeno 1250 osoba s invaliditetom i 430 djece, dok je gotovo 4500 osoba još uvijek na institucionalnom smještaju u domovima, odnosno njih 6500 uz privatne domove.

Zaokret ustanova socijalne skrbi prema skrbi u zajednici nastavlja se te je u ovom programskom razdoblju za preko 750 osoba s invaliditetom i 150 djece planiran odlazak u organizirano stanovanje, a za što je potrebno osigurati preko 200 stambenih jedinica u 17 županija.

Bogdanović je navela kako bi ti podaci trebali biti sve bolji jer će se za dio osoba i prevenirati institucionalizacija, što je glavni cilj.

Hana Rižovski Delogu, voditeljica Odjela za organizirano stanovanje, podršku udomiteljstvu i ranu intervenciju Centra za pružanje usluga u zajednici (CZPUZ) Izvor Selce, poručila je kako cilj deinstitucionalizacije nije smanjivanje smještajnih kapaciteta i zatvaranje ustanova, kao što se to često krivo interpretira.

Riječ je o nizu paralelnih procesa i razvoju preventivnih socijalnih usluga u zajednici, poput boravka, psihosocijalne i razvojne podrške, savjetovanja, kojima je cilj smanjiti broj izdvojene djece, a u slučajevima kada je izdvajanje nužno, da dijete bude smješteno u kvalitetnu udomiteljsku obitelj ili u organizirano stanovanje na regionalnoj razini.

Tako je Centar Selce, navela je, prije transformacije imao 25 korisnika i svi su bili korisnici jedne usluge - smještaja za djecu bez roditeljske skrbi. Sada pružaju sedam vrsta socijalnih usluga za oko 170 korisnika, djeluju na više lokacija, kapacitet organiziranog stanovanja im je 20, a rade i na proširenju na 26.

I ono najvažnije - na području na kojem djeluju smanjen je broj izdvajanja djece.

Važno je da djeca imaju socijalnu mrežu

Deinstitucionalizacija je CZPUZ-u Zagorje, koji pruža usluge za više od 120 korisnika - djece i mladih s problemima u ponašanju te djece bez roditeljske skrbi, omogućila regionalizaciju usluga. Ravnateljica Tamara Kotarski navela je kako je to bitno za rješavanje problema u zajednici gdje su nastali, uz suradnju s obiteljima, pri čemu je istaknula kako je važno da djeca imaju socijalnu mrežu.

Ispričala je kako su u prošlosti imali velikih problema jer su imali puno djevojaka s visokorizičnim problemima na jednom mjestu zbog čega su bili negativno percipirani u zajednici, no ta se stigma sada smanjuje s promjenom načina rada i života u manjim grupama koje omogućuju što prirodniji odgoj.

'Za korisnike je jako dobro što oni zaista imaju šansu, bez obzira na nesretni krug okolnosti koje se generacijski događaju u njihovim obiteljima. Ako naprave jedan korak naprijed u odnosu na svoju generaciju, puno su napravili', istaknula je Kotarski.

Dijana Borović-Galović, ravnateljica i voditeljica CZPUZ Ozalj, koji je također deinstitucionaliziran i koji pruža usluge djeci s teškoćama u razvoju te odraslima s intelektualnim oštećenjima, također je potvrdila kako je za napredak i sprječavanje institucionalizacije važna sveobuhvatna podrška.

'Ako ne uložite u rani razvoj, psihosocijalnu podršku, obitelj, u pripremu odgojno-obrazovnih ustanova da mogu prihvatiti te korisnike, onda poslije morate dijete smjestiti u ustanovu već u 15. ili 16. godini života', upozorila je.

Centar tako pruža mnogobrojne socijalne usluge za više od 200 korisnika, uključujući pomoć u kući, pomoć pri integraciji, podršku i poticanje zapošljavanja, organizirano stanovanje, a djelovanje širi i na susjednu Ličko-senjsku županiju i Gospić koji nemaju ni jednu ustanovu koja pruža socijalne usluge.

Kvaliteta života raste s povećanjem broja sadržaja

Još jedan od pozitivnih primjera je CZPUZ Osijek - 'JA kao i TI' čija je osnovna djelatnost uključivanje odraslih osoba s mentalnim poteškoćama u zajednicu kroz organizirano stanovanje, osamostaljivanje i zapošljavanje. Ima oko 200 korisnika, a kroz uslugu pomoći u kući skrbi i o starim i nemoćnim osobama te nudi i uslugu smještaja za korisnike kojima je potrebna intenzivnija medicinska skrb.

Između ostalog, pruža psihosocijalnu podršku osobama koje se suočavaju s poteškoćama mentalnog zdravlja, a upravo je dobio novu uslugu, odnosno pilot projekt gdje obiteljima koje skrbe za osobe s invaliditetom nudi odmor od skrbi, tzv. respite care.

Ravnateljica Centra Mira Leko-Ćurčić navela je kako svoje korisnike zbližavaju sa zajednicom i putem volontera koji se s korisnicima uključuju u razne radionice, tečajeve i aktivnosti, a što im u svakodnevicu unosi dodatnu svježinu i povećava kvalitetu života.