Posljednji put sam Ćiću Senjanovića sreo prije pola godine na Žnjanu. Na pitanje što radi 'tako daleko' od svojih Bačvica, kroz smijeh mi se pohvalio da je posjetio unuka. Vidljivo zadovoljan mi je još najavio da će za koji mjesec u mirovinu.

Đermana Senjanovića sjećam se još iz Slobodne Dalmacije s početka devedesetih godina. Tada je prvi put zapravo bio protjeran iz splitskog dnevnog lista. U to vrijeme, prije dvadeset godina, kada je Slobodnu Dalmaciju preuzeo Miroslav Kutle, u nemilost je pao i veliki Miljenko Smoje. Njih dvojica su tada skupa s drugim nezadovoljnicima našla zajedno u redakciji novoosnovanog tjednika Feral Tribune.

Prva dva tjedna u svibnju 1993. godine družili smo se u redakciji Ferala na Bačvicama, no vrlo brzo je postalo jasno da on, kao individualac, nije baš za redakcijski rad, pa je nastavio raditi od kuće tek stotinjak metara udaljene od redakcije. Nas dvojica smo se dobro upoznala budući da smo često bili modeli našem fotografu Rini Belanu za izradu dobro poznatih Feralovih montaža.

Jedno vrijeme Senjanović je s Feđom Klarićem bio i jedino društvo nepravedno odbačenom i u splitskom društvu ekskomuniciranom Miljenku Smoji. Njih dvojica su, uostalom, provela sa Smojom posljednje njegove sate na splitskim Mejama. Iako su Senjanovića često uspoređivali sa Smojom, on je to energično demantirao tvrdeći kako im je jedina poveznica bila ljubav prema Splitu i novinarstvu. Dok je Smoje bio spartanski uredan, točan i marljiv, Senjanović je bio nepredvidiv, nesklon timskom radu, uvijek buntovan i uvijek spreman na polemiku, sukob i dijalog.

Premda je živio sportski, njegova neurotičnost, snažan temperament i stres zbog konstantnih sukoba i polemika s kolegama, urednicima, moćnicima ili šefovima vjerojatno su ostavili traga na njegovom zdravlju. To je definitivno jedan od razloga zašto nas je Ćićo prerano napustio. Iz redakcije Ferala, nakon dugogodišnjeg lijepog druženja, otišao je bučno, uz temperamentnu svađu. Unatoč načelnim neslaganjima, ostali smo dobri prijatelji. Vratio se u redakciju Slobodne Dalmacije, naivno vjerujući da te novine ponovo postaju otvoren medij i splitski brand.

Tada je objavljena naša zajednička originalna fotografija u krevetu koju je objavio u kolumni Teletina. Ta fotografija je bila snimljena za dobro poznate montaže u Ferala i prisjećam se da su mi tada supruzi u gradu rekli: 'Eno ti muž u novine s muškin u krevetu!' Nakon nekog vremena je otišao po drugi put iz redakcije Slobodne Dalmacije, žestoko se protiveći selidbi redakcije i tiskare u pogon u Dugopolju.

Posljednje četiri godine je objavljivao u Novom listu i tako je na neki način opet bio grubo otrgnut od grada kojeg je nekritički i fanatično volio. Nakon svih ovih godina u raznim redakcijama, prva i zadnja ljubav mu je ipak bio Pomet i Slobodna Dalmacija. Sad se, nažalost, pridružio svojim prijateljima Smoji, Anatojliju Kudrijavcevu Tolji i Miloradu Bibiću Mosoru u nebeskoj redakciji Pometa.

256379 ,256334,232109 ,172495