Početkom prošle godine, Gisele Bundchen, brazilski top model, u jednom intervjuu izjavila je da izbjegava kreme za sunčanje koje nisu bazirane na prirodnim sastojcima i fizičkim filterima. Potom se stvorila cijela hajka negativnih komentara i uvreda, kako javnosti tako i  dermatologa koji su se osjetili dužnima staviti ovu ljepoticu na stup srama i gluposti. Bundchen možda i jest pogriješila jer je istovremeno promovirala vlastitu liniju kozmetike, pa bi je se moglo optužiti za pristranost, no načelno je u pravu u svojoj izjavi.

Prije nego što krenem dublje u problematiku krema/losiona/gelova/ulja za sunčanje s kemijskim i fizičkim filterima, spomenuo bih nekoliko činjenica zbog kojih ne smijemo ni te, kao ni njihove proizvođače prekrižiti.

Ti preparati koji bi trebali štititi kožu od oštećenja UV zrakama sadrže kemijske filtere koji se upijaju u kožu i u današnjim formulama neće ostavljati tragove na odjeći ili činiti kožu zatvorenom kao da ste namazani debelim kazališnim puderom od kojeg koža ne diše. Ti su se filteri počeli koristiti upravo zbog toga razloga, ali i zbog činjenice da su jeftiniji u procesu proizvodnje.

Drugi razlog su kemijski konzervansi o kojima također već bar osam i više godina trubim svima oko sebe. Nedavno sam, zasigurno se sjećate, spominjao da alkohol u prirodnoj kozmetici služi kao konzervans i da također ulaskom u organizam može djelovati štetno - on nažalost nije toliko dugotrajan i učinkovit kao novije vrste konzervansa koje proizvođači stavljaju jer em su jeftiniji od alkohola, em će proizvodi imati duži vijek trajanja i stoga dulje stajati na policama jer oni jače štite od razvoja štetnih mikroorganizama.

Problem koji se tu javlja je u tome što bismo mi kao čovječanstvo htjeli imati lagodan život sa što manje problema, odnosno u ovom primjeru, htjeli bismo biti zaštićeni i uživati na suncu, a da pritom ne izgledamo kao da smo se namazali krečem, da ne ostavljamo posvuda mastan i bjelkasti trag, da ne trujemo tijelo i nakon pet do deset godina obolimo od raka, da nas ne požderu bakterije koje su se stvorile u tubi kreme.

E sad, na vama je da izaberete što vam je bitnije i da istrenirate sami sebe u nekim lošim navikama koje su nam se uvukle pod kožu poput ovih zločestih kemikalija. S druge strane, proizvođačima je, osim solidne zarade, bitno da ih se ne može tužiti jer imaju manjkav proizvod, a također se s vremenom mijenjaju, iako vrlo malenim i sporim koracima. Dok je tržište slobodno, želje kupaca i njima pokrenuti trendovi će diktirati i razvoj proizvodnje. Opet, bitni su strpljenje, ali i ustrajnost.

Spomenuo bih i da nema previše smisla izbjegavati klasične kreme za sunčanje zbog njihovog potencijalno štetnog sastava i upitne zaštite od sunca ako ćete tijekom hladnijih mjeseci s manje sunca ili općenito kada niste na plaži koristiti kreme vrlo sličnih sastojaka kojima je, eto, možda tek kemijski filter uklonjen. U vrijeme kada znamo da se velika većina onoga što stavimo na kožu upija kroz nekoliko minuta u organizam tako nalazi i u malignim stanicama koje može dodatno potaći (neke čak i doslovnim gušenjem imunosustava) na razvoj, suludo je izbjegavati jedan otrov, a koristiti drugi jer ga još dovoljno ne poznajemo. Još gore je misliti da nas mala doza neće ugroziti – kemijske, kao i prirodne supstance se također većim dijelom talože u tijelu. Dakle, treba ciklirati sastojke čak i u prirodnoj kozmetici, dok bi one na koje se imalo sumnja u tvornički napravljenoj trebalo sasvim izbjegavati.

Krivo je mišljenje da samo klasične kreme štite od eritema (crvenila) i oštećenja kože. Dapače, bez sastojaka koje ću sada nabrojati sunčane kreme ne bi bile za 'sunčanje'. Bacite oko na sadržaj krema u trgovinama, neke ćete sastojke vidjeti i u onima 100 posto prirodnim.

Octocrylene – štiti od UV A i B zraka, a prodiranjem u kožu koja je izložena suncu dovodi do povećanog stvaranja slobodnih radikala kisika (oksidativno oštećenje). Slobodni radikali mogu nanijeti štetu ljudskom DNK-a i time utjecati na razvoj raka kože.

Octisalate – UV B filter. Relativno slabo štiti, ali nema većih nuspojava, osim da može potaknuti apsorpciju ostalih sastojaka kreme u tijelo.

Butyl methoxydibenzoylmethane, poznatiji i kao parsol 1789 ili avobenzone – UV A filter. Iako na koži nema direktnih nuspojava, iako se na suncu raspada na zasad nepoznate supstance, naročito ako se u kremi nalazi i octinoxate. Luči se iz tijela kroz mokraću i zato ga ne bi smjela koristiti djeca ni trudnice.

Octinoxate poznat i kao octyl methoxycinnamate – UV B filter. Vrlo lako prolazi kroz kožu u krvotok. Djeluje poput estrogena, čime dovodi do problema u razvoju i zato bi se trebao izbjegavati. To je najčešće korišten UV filter, a studija na miševima u Norveškoj je pokazala da ubija zdrave stanice kože i u najmanjim dozama kada se izlaže Sunčevoj svjetlosti. Da čovjek ne povjeruje što nam se prodaje!

Za danas vas pozdravljam i želim ugodan ostatak dana, a za sljedeći tjedan najavljujem nastavak problematike kulture sunčanja i zaštite od sunca.