Iz Rusije su od početka rata otišle stotine tisuća ljudi, uključujući Gorjanova i njegove ruske kolege s BBC-ja. Za većinu onih koji su ostali u Rusiji život se nije promijenio, pogotovo u velikim gradovima.

'Mnogi hipsterski novinari i IT stručnjaci možda su otišli, ali su ih drugi zamijenili. Kupci se žale na rastuće cijene, ali lokalne su alternative zamijenile neke uvozne proizvode', navodi Gorjanov, dodajući da je ponuda u knjižarama još uvijek velika, iako se 'neprikladne' knjige prodaju gotovo potajice. Popularno 'dijeljenje automobila' i dalje funkcionira, iako su vozila sada uglavnom kineska.

U Belgorodu, gradu blizu ukrajinske granice i samo 80 kilometara od ratom razorenog Harkiva, lokalno stanovništvo već je naviknuto na konvoje vojnih kamiona koji tutnje prema prvoj crti bojišnice. Ako ih muči rusko bombardiranje grada u kojem mnogi imaju prijatelje i rodbinu, onda to pokušavaju ne pokazati, piše Gorjanov.

Iako su ulični festivali dobro posjećeni, lokalni liječnici masovno napuštaju svoja radna mjesta jer se ne mogu nositi s brojem ranjenika koje dovoze u lokalne bolnice. Stanovnici pograničnog gradića Šebekina, pored kojeg je granatiranje postalo svakodnevno, ljutiti su i osjećaju se napušteno. Jedna lokalna obitelj koja je posjetila Sankt Peterburg bila je šokirana kada je otkrila da se ništa nije promijenilo dok su se njihovi životi okrenuli naglavačke. U Pskovu, blizu estonske i latvijske granice, atmosfera je sumorna. Svi se prave da rat nema nikakve veze s njima, iako iz tog kraja dolazi 76. gardijska desantno-jurišna divizija, a koja se tereti za ratne zločine u Buči.

'Autobusna linija počela je povezivati ​​grad s lokalnim grobljem, na kojem je pokopan sve veći broj vojnika poginulih u Ukrajini. Ispod mosta netko je velikim crvenim slovima ispisao MIR', napisao je Gorjanov. U vlaku koji ide za Petrozavodsk, u blizini finske granice, njegov prijatelj susreo je grupu tinejdžera koji igraju igru 'gradovi'. Netko spominje Doneck: Je li u Rusiji ili Ukrajini? Nitko od njih nije siguran. Njihova vlada ga je nezakonito okupirala i pripojila. Što oni misle o ratu? Nema to veze s njima. U trgovinama Petrozavodska prazne police, bez stranih marki, i visoke cijene.

Podržavaju li Rusi doista brutalnost koja se u njihovo ime provodi u Ukrajini ili se pretvaraju da se to ne događa kako bi preživjeli? Iz prolaznih dojmova i razgovora teško je izvući čvrste zaključke. U Rusiji nema slobode govora pa je nemoguće reći jesu li ljudi iskreni. Ankete pokazuju da većina Rusa, ako ne podržava rat, sigurno mu se ne protivi. To je izazvalo žestoke rasprave među Rusima u inozemstvu. Mnogi koji proučavaju i izvještavaju o Rusiji, uključujući Gorjanova, vjeruju da mali postotak ljudi aktivno podržava rat, a mali postotak da mu se aktivno i protivi.

Većina običnih Rusa je u sredini, pokušavajući shvatiti situaciju koju nisu sami odabrali, koju ne razumiju i osjećaju se nemoćnima da je promijene. Jesu li to mogli zaustaviti? Vjerojatno da, da je više ljudi stalo u obranu svoje slobode i suprotstavilo se propagandi državne televizije o izmišljenim prijetnjama Zapada i Ukrajine. Mnogi Rusi odlučili su se držati podalje od politike i pustiti Kremlju da odlučuje umjesto njih. Ali držati pognutu glavu znači činiti vrlo zabrinjavajuće moralne kompromise. Kako bi spriječili rat pred svojim vratima, Rusi se moraju pretvarati da ovo nije ekspanzionistička invazija i moraju zatvoriti oči pred Ukrajincima kojih su deseci tisuća ubijeni i ranjeni te milijuni protjerani iz svojih domova zbog onoga što Kremlj naziva 'specijalnom vojnom operacijom'.

Zašto Rusi ne prosvjeduju, možda bolje objašnjava ruska povijest, a ne ankete. Otkako je došao na vlast, Putin nije tajio da želi obnoviti Rusiju i vratiti joj stari sjaj. On je uvjeren da Rusija zauzima jedinstveno mjesto u svijetu kao dio istoka i zapada. Ta poruka odjekuje stoljećima i ne trpi neslaganje. Ipak, Putinova vizija ima svoju cijenu, piše Gorjanov: Rusi su platili svojom slobodom; Ukrajinci je plaćaju životom.

'Nakon poraza u Afganistanu 1989. došla je Gorbačovljeva era. Nakon poraza od Japana 1905. uslijedila je ustavna reforma, a nakon poraza u Krimskom ratu 1856. uslijedila je emancipacija kmetova. Većina Rusa kaže da bi podržali mirovne pregovore o okončanju borbi, ali ostaje nejasno kakva bi jamstva dali neovisnoj Ukrajini. Prije ili kasnije na to će se morati odgovoriti i Rusi će se morati suočiti s onim što je učinila njihova zemlja', zaključio je Gorjanov.