Europska komisija ima niz mjera na raspolaganju kojima bi mogla kazniti Hrvatsku zbog svojeglavosti oko neprovođenja Europskog uhidbenog naloga nakon što je zadnji radni dan prije ulaska u Europsku uniju donesen zakon popularno nazvan Lex Perković. Ultimatum za povlačenje zakona koji je postavila europska povjerenica za pravosuđe Viviane Reding istječe danas, 23. kolovoza
Mina Andreeva, glasnogovornica Viviane Reding, rekla je da će Komisija preispitati sve opcije koje su joj na raspolaganju, prije svega odredbu koja omogućuje poduzimanje odgovarajućih mjera ukoliko dođe do problema u implementaciji zakona na području pravosuđa i unutarnjih poslova.
Što to znači? U prvom redu, Europska komisija može suspendirati Hrvatskoj pristup europskim fondovima, što bi bilo prilično bolno za nejaku hrvatsku ekonomiju koja se jedva dokopala Europske unije. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se novac iz europskih fondova u razdoblju prije ulaska u Europsku uniju često spominjao kao glavni razlog ulaska, što je nerviralo brojne dužnosnike iz tadašnjih zemalja članica jer smo vrijednosti na kojima je unija nastala u potpunosti zanemarili, pitanje je koliko bi dugo vlada Zorana Milanovića mogla izdržati pritisak.
Uz mjere koje su Komisiji na raspolaganju, postoji i mogućnost da se Hrvatskoj blokira pristup Schengen zoni, što je zapravo prijetnja 'praznom puškom' jer naša zemlja neće biti spremna za pristup Schengenu još nekoliko godina i, kada budemo primljeni, nitko se više neće sjećati slučaja Perković. Najteža moguća kazna bila bi oduzimanje glasa u institucijama EU-a, ali do toga je dug put. Riječ je o članku 7 Lisabonskog sporazuma koji predviđa da se u slučaju kad neka država krši osnovne postulate EU-a suspendiraju njezini glasovi u Bruxellesu. Taj članak do sada nikad nije primijenjen, a najbliže mu se primakla Mađarska.
Ta se zemlja od novog dolaska na vlast Victora Orbana nalazi u permanentnom sukobu s europskim institucijama zbog reformi koje provodi vladajuća stranka Fidesz.
Neki zakoni koje su donijeli ograničili su neovisnost pravosuđa u toj zemlji, pa je Viviane Reading u travnju u Europskom parlamentu zaprijetila da, ako zakoni u Mađarskoj ne budu u skladu s ugovorima na kojima počiva EU, postoji mogućnost da joj se oduzme pravo glasa u Ministarskom vijeću. To bi, praktično, bilo ravno isključenju Mađarske iz EU-a. Do sada su se nesuglasice s Europskom komisijom rješavale pregovorima, kompromisom, sankcijama ili sudskim putem. Francuska je godinama kršila zajedničke zakone o ribarstvu te na kraju platila visoku kaznu.
Ne vjerujemo da će do tako drastičnost raspleta poput oduzimanja glasa doći u hrvatskom slučaju, pa čak ni u mađarskom, ali od stvarnih sankcija, zasad, možda je gori dojam nevjerodostojnosti koji Hrvatska ostavlja među europskih partnerima odmah nakon ulaska u EU jer ovakvom politikom pokazujemo da se hrvatskoj Vladi ne može vjerovati i zato u budućnosti, kada budemo očekivali pomoć, ona možda neće stići.
