Predsjednik prvoga saziva Sabora Žarko Domjan za čijeg smo mandata primljeni u UN je odmah na početku odgovorio na pitanje koje je stajalo u službenom nazivu okruglog stola: 'Kakvi smo bili?' 'Nikakvi i nigdje', kazao je Domjan koji je dodao da je vladao veliki nerazmjer onoga s čim smo raspolagali i onoga što je bilo pred nama.

Promjenom političkog sustava bilo je potrebno napraviti temeljiti zamjenu kadrova koji nam je nedostajalo na svim razinama. 'Suočeni s pobunom i agresijom, bilo je lutanja koja se najbolje oslikavaju u promjenama četiri premijera i šest ministara vanjskih poslova u nekoliko godina, što je rezultat nesnalaženja u međunarodnim odnosima', rekao je Domjan.

Stjepan Mesić, koji je tijekom svoje dugogodišnje karijere političke karijere bio aktivni sudionik izgradnje hrvatske države, govorio je o tim događanjima iz današnje perspektive. 'Međunarodni promatrači su samo gledali, a ljudi su ginuli. Ipak, vidjeli su neke stvari o kojima su govorile neke nevladine organizacije i rijetki mediji, a o njima danas saznajemo na suđenjima za ratne zločine', kazao je Mesić koji je o tome vremenu odlučio govoriti istinito, bez svečarskog uljepšavanja.

Nakon što je prozvao Slobodana Miloševića glavnim krivcem za sukobe na prostorima bivše Jugoslavije, osvrnuo se i na tamne strane stvaranje hrvatske države o kojima su izvještavali strani promatrači poput kršenja ljudskih prava, diskriminacije manjina, širenja mržnje prema manjinama u početku, a kasnije i prema Hrvatima koji nisu nekritički prihvaćali politiku stranke na vlasti

'Slobodan Milošević je bio glavni krivac, ali neki dijelovi nove hrvatske vlasti su krivim izjavama i postupcima prepustili hrvatske Srbe njemu u ruke', kazao je Milošević. Ulaskom u UN smo bili tek priznati, ali ne i prihvaćeni, nastavio je, jer su nam nenaklonjene bile neke ugledne članice međunarodne zajednice, a većina UN-a nije shvaćala razloge raspada Jugoslavije.

'Posebno jer su do tih zemalja dopirali glasovi da smo zemlja koja koketira sa svojom fašističkom prošlošću', kazao je bivši hrvatski predsjednik. Danas smo, smatra on, i prihvaćeni u međunarodnoj zajednici, a stvari su se počele mijenjati nabolje 2000. godine.

Slovenski predsjednik Milan Kučan govorio je o vremenu kada su se Hrvatska i Slovenija borile za međunarodno priznanje, ali su im se nakon ulaska u članstvo UN-a putovi razišli. 'Mulitilaterala je važna, ali važna je i bilaterala. Nismo baš položili ispite jer međusobna otvorena pitanja nismo riješili. Preostala otvorena pitanja poput Ljubljanske banke trebamo nastojati riješiti bilateralno i okaniti se traženja istine po sudovima', kazao je Kučan. Izdvojimo još i nastup kardinala Jean-Louisa Taurana, tajnika za odnose sa državama Svete Stolice (1990-2003) koji je ponovo istaknuo kako Sveta Stolica nije prva priznala ni Hrvatsku ni Sloveniju. 'Sveta Stolica je Hrvatsku priznala 13. siječnja 1992. godine, dok je Njemačka to napravila dva dana prije Božića 1991. godine', kazao je kardinal.

Na prvom dijelu okruglog stola još su govorili Franjo Gregurić, predsjednik Vlade RH (1991-1992), Tadeusz Mazowiecki, predsjednik vlade Poljske (1989-1991) i posebno izvjestitelj UN Komisije za ljudska prva za bivšu SFRJ (1992-1995), Geza Jeszsensky, ministar vanjskih poslova Mađarske (1990-1994), Roland Dumas, ministar vanjskih poslova Francuske (1988-1993), Mario Nobilo, stalni predstavnik Hrvatske pri UN-u (1992-1997), Thomas Pickering, stalni predstavnik SAD-a pri UN-u (1989-1992) i lord David Hannay, stalni predstavnik UK-a pri UN-u (1990-1995).