Tada su se brutalno obračunavali sa svima čije ponašanje i nazori nisu bili u skladu s njihovom verzijom islama. Uveli su stroge kazne na osnovi strogog tumačenja šerijatskog prava, poput javnih pogubljenja osuđenih ubojica i preljubnika te amputacija udova onima koji su proglašeni krivima za krađu.

Muškarci su morali puštati bradu, a žene su morale nositi sveobuhvatnu burku, nisu mogle raditi niti izlaziti izvan kuće bez muške pratnje. Talibani su također zabranili televiziju, glazbu i kino te nisu odobravali odlazak djevojčica u dobi od 10 i više godina u školu.

Koliki je strah od njih, jasno su pokazale scene s kabulskog aerodroma otprije dva dana, kada su se mnogi strahujući od odmazde očajnički pokušavali ukrcati u zrakoplove koji bi ih odveli iz zemlje. Neki su pritom, nažalost, izgubili živote.

Talibani ovoga puta nastoje u svijet poslati drugačiju sliku i tvrde da su se promijenili u odnosu na prije 20 godina te da neće biti odmazde nad protivnicima.

Na konferenciji za medije održanoj u utorak talibanski glasnogovornik Zabihula Mudžahid kazao je i da jamče sva prava žena u sklopu šerijatskog zakona. 'Žene mogu raditi u obrazovanju i zdravstvu. Ako je međunarodna zajednica zabrinuta, neka znaju da će naše žene imati sva prava u okviru šerijata. Naše žene su muslimanke i moraju poštovati šerijatski zakon', poručio je.

Mnogi su skeptični prema njihovim obećanjima jer s terena stižu vijesti o nasilju prema svima koji nisu na njihovoj liniji shvaćanja islama. Otkada su se talibani vratili u fokus zanimanja svjetske politike, mnogo se govori o šerijatskom pravu. U nastavku objašnjavamo što je to šerijat.

Šerijat je islamsko vjersko pravo koje djeluje i kao temeljni vjerski moralni kodeks islama i kao skup pravila koja se primjenjuju na sva područja života, uključujući vjerske obaveze, svakodnevne rutine i osobna uvjerenja. Islamski pravnici izdaju smjernice i presude. Smjernice koje se smatraju formalnopravnim rješenjima zovu se fetve.

Prema Hrvatskoj enciklopediji, najstariji mu je izvor u 7. stoljeću Kuran, a od 7. do 9. stoljeća prikupljala se predaja o Muhamedovu životu (suna) u više zbirki. U praksi šerijat počiva na suglasnosti muslimanskih učenjaka oko nekog zakona - idžma i zaključivanju, odnosno interpretaciji na osnovi Kurana - kijas. Sve radnje kategorizirane su kao obvezne, preporučene, dopuštene, nepreporučene ili zabranjene.

Tumačenje i primjena šerijatskog prava, organizacija zajednice i rješavanje sporova razlikuju se među pojedinim muslimanskim državama. Talibani prilično kruto interpretiraju Kuran dok većina zemalja izbjegava okrutno kažnjavanje.

Zločini se dijele u više kategorija: najmanje teški tazir (rješava se po nahođenju suca), kisas (zakon odmazde po kojem je počinitelj podvrgnut istoj nevolji koja je zadesila žrtvu) i hudud (najteži prekršaji koji se smatraju zločinima protiv Boga). U tom kontekstu možemo spomenuti slučaj Asje Bibi, pakistanske kršćanke koja je provela osam godina iščekujući smrtnu kaznu zbog lažnih optužbi za blasfemiju, a koji je dugo bio u fokusu svjetske javnosti. Internacionalizacija njezina slučaja spasila joj je život.

Preljub, lažna optužba za nezakonit spolni odnos, konzumacija alkohola, krađa i drumske pljačke općenito potpadaju pod hudud, što znači da se počinitelji mogu bičevati, kamenovati, mogu im se amputirati udovi te ih se može protjerati ili pogubiti.

Međutim najstrože kazne rijetko se izvršavaju u većini zemalja i manje se kazne često smatraju dovoljnima u umjerenijim regijama u kojima se provode, navodi se u objašnjenju na stranicama think-tanka Vijeća za vanjske odnose. Talibani pak slijede ekstremnu verziju šerijata koju karakteriziraju javna pogubljenja, amputacije, zabrana glazbe i televizije te premlaćivanje muškaraca koji se nisu molili pet puta dnevno ili su ošišali bradu.

U tradicionalnom islamskom obiteljskom pravu muževi imaju pravo na poligamiju i mogu biti legalno u braku s najviše četiri žene. Za vrijeme braka suprug je dužan brinuti se o ženi i uzdržavati je pod uvjetom da je poslušna. Žena koja odbija dominaciju svog supruga i koja napušta dom bez opravdanog razloga gubi pravo na uzdržavanje. Razvod braka moguće je postići dogovorom supružnika. Međutim samo muž ima moć jednostrano raskinuti brak. To je izvanparnični postupak, odnosno muž se može samovoljno odreći žene i nije odgovoran za nadzor suda ili bilo kojeg drugog službenog tijela.

Koliko se strogo tumači i poštuje šerijatsko pravo, djelomično ili u cijelosti, razlikuje se to od zemlje do zemlje, ovisno o nadležnoj vladi. Mnoge muslimanske zemlje slijede aspekte šerijatskog prava. Neke su usvojile samo neke od njih u kombinaciji s pravnim sustavima naslonjenim na europske obrasce dok druge, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar i Iran, slijede mnogo radikalnije verzije. Zemlje u kojima se primjenjuje verzija šerijatskog zakona su Afganistan, Bahrein, Brunej, Egipat, Iran, Irak, Malezija, Maldivi, Mauritanija, Nigerija, Pakistan, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen. U nekim zemljama s miješanim stanovništvom, poput Nigerije, Kenije i Etiopije, šerijat se odnosi samo na muslimansku populaciju. Sudan ga je prestao koristiti u rujnu 2020. godine, nakon promjene vlasti, kada je službeno postao sekularna država i okončao 30 godina islamskog prava.

Hrvatska enciklopedija navodi da su se u okviru intelektualnog promišljanja šerijata (idžtihad) razvijale i druge interpretativne metode: istihsan (primjena prava usmjerena izbjegavanju pretjerane krutosti i nepravičnosti prilikom tekstualnog tumačenja Kurana i sune) i maslalah (primjena prava vođena zaštitom koristi i izbjegavanjem štete, pri čemu se u obzir uzima i javni interes). Maslalah omogućuje izgradnju prava i tamo gdje to primjenom kijasa i istihsana nije moguće.

S vremenom su se razvile različite pravne škole. Od niza sunitskih pravnih škola do početka 14. stoljeća opstale su četiri te djeluju i danas (hanefitska u BiH, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj, Turskoj, Iraku, Afganistanu, Pakistanu, srednjoj Aziji, Indiji i Kini; malikitska u sjevernoj Africi, Sudanu i dijelovima zapadne i srednje Afrike; šafijitska u Egiptu, južnoj Arabiji, Bahreinu, Maleziji, istočnoj Africi i dijelovima srednje Azije; hanbalitska u Saudijskoj Arabiji i područjima uz Perzijski zaljev). Međusobno se drže jednako pravovjernima te su u praksi mogući međusobni prijelazi, kao i kombiniranje njihova shvaćanja.

Unatoč razlikama u metodologiji i značenju koje pridaju pojedinim izvorima šerijata, sve te pravne škole izvorima šerijata smatraju Kuran, sunu, idžmu i kijas; Kuran i suna drže se osnovnim izvorima i ostali im ne smiju proturječiti. Nakon Prvog svjetskog rata započeo je pak proces pravne modernizacije te je u mnogim islamskim zemljama doveo do kodifikacije šerijata.