Udruga australskih iseljenika koja djeluje u Zagrebu od 1993. uputila je gradskim vlastima opsežno obrazložene prijedloge da se izaberu trgovi ili ulice u centru grada koji bi nosili ime kardinala Franje Kuharića i pape Ivana Pavla II.
U zahtjevu za Kuharića, uz detaljne biografske podatke, među ostalim piše da je kardinal Kuharić 'u veljači 1947. u Rakovom Potoku te 1948. u Jakovlju preživio pokušaje atentata, a bio je kao župnik pozvan i na saslušanje na Udbu'.
'Posebno mu je na srcu bila istina o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu te ju je hrabro i ustrajno svjedočio', navodi se u zahtjevu.
'Na poseban je način njegovao kršćansku krepost rodoljublja te je bio promicatelj dostojanstva hrvatskog naroda, a Partija ga je bila proglasila državnim najvećim neprijateljem. Boreći se za vjersku slobodu i hrvatsko nacionalno dostojanstvo bio je duša višegodišnje crkvene proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koja je kulminirala Nacionalnim euharistijskim kongresom 1984. u Mariji Bistrici', piše dr. Ivan Radić. U zahtjevu je navedeno da je, među ostalim, Kuharić svojim djelovanjem 'dao doprinos ostvarenju višestoljetnoga sna hrvatskoga naroda da ima samostalnu državu, a kad je mlada država doživjela agresiju bio je zauzeti promicatelj pravde, oproštenja i pomirenja'.
U drugom zahtjevu Uzdanica traži od Odbora za imenovanja naselja, ulica i trgova da se donese odluka o imenovanju Trga pape Ivana Pavla II. u najužem središtu grada Zagreba.
U obrazloženju na 30 kartica, među ostalim, piše da je 'Ivan Pavao II. jedan je od velikih državnika 20. stoljeća i duhovni aktivist planetarnoga utjecaja, koji se tijekom cijelog pontifikata zalagao za mir. Zagovarao je pravo svakoga naroda na svoju državu, samostalnost i suverenost'.
Usto, papa je promicao međureligijski dijalog i mir, zalagao se za jedinstvo kršćana, pokazao otvorenost prema drugim vjerskim zajednicama te je prvi papa koji je ušao u džamiju i sinagogu.
'Papa Ivan Pavao II', kako se navodi u obrazloženju, 'aktivno se zalagao za ostvarenje hrvatske težnje za samostalnom državom i za prestanak ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Vatikan je prvi u svijetu objavio 3. listopada 1991. da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju, a službeno je priznao Hrvatsku i Sloveniju 13. siječnja 1992. Hrvatskoj je pružao višeslojnu i trajnu političku potporu. Upravo je papin pritisak bio odlučujućim činiteljem kod priznanja Republike Hrvatske, dok je do svoje smrti ostao zagovornikom i prijateljem RH u svim političkim zavijutcima i društvenim mijenama'.
'Zasluge koje mu pripadaju uvelike nadmašuju imenovanje trga u glavnom gradu Republike Hrvatske. Ovim moralnim činom ostavljamo našim budućim generacijama zalog pravednosti i pokazujemo način na koji će i oni morati vrednovati svoje suvremenike', zaključuje se u zahtjevu udruge građana Hrvatska uzdanica.