Drevna Odesa na ukrajinskim obalama Crnog mora nalazi se od prošlog tjedna pod udarom ruske vojske. Građani i branitelji strateški važne luke pripremili su se za invaziju ruske ratne mornarice nakon što su propali pokušaji Rusa da okruže grad prelaskom preko stepe zapadno od Mikolajiva. Odešani su svjesni toga da će uskoro početi odlučujuća bitka za grad, ali i budućnost Ukrajine. Branitelji spremno dočekuju rusku vojsku, a u obrani koristit će tisuće kilometara spasonosnih zaklona koje su građani Odese proklinjali do ovoga rata. Evo o čemu se radi
Kremlj nastoji pod svaku cijenu slomiti ukrajinski otpor i spojiti odmetnute regije Doneck i Luhansk s krajnjim jugom Ukrajine. Ruskom agresoru na tom putu stoji najveća ukrajinska luka Odesa, čije je zauzimanje jedan od Putinovih ključnih strateških ciljeva. Ukrajinski dužnosnici poduzeli su niz koraka da bi učvrstili obranu Odese protiv amfibijskih iskrcavanja i drugih desantnih napada, a zadnju crtu pred ruskim agresorom činit će i poznate odeške katakombe.
vezane vijesti
Odeške katakombe obuhvaćaju 2533 kilometra međusobno povezanih tunela koji prolaze ispod grada i njegovim rubnim područjima. Podzemni tuneli nalaze se na tri dubine, od kojih je najdublja 60 metara ispod razine mora, a postoji čak 1000 dokumentiranih ulaza u njih.
Iako se ne zna pouzdano kada je počela izgradnja najduže podzemne mreže u svijetu izgrađene ljudskom rukom, pretpostavlja se da su odeške katakombe nastale u 17. stoljeću. Nastanak podzemnih tunela povezuje se s pronalaskom kokine – vrste poroznog vapnenca koji se sastoji od fosila beskralježnjaka. Ta se žućkasta karbonatna stijena koristila kao građevinski materijal za izgradnju kuća i popločavanje ulica, a njezina eksploatacija usko je povezana s rastom Odese krajem 19. stoljeća.
Mjesto zaklona od nacista
Vađenje kokine bilo je do početka 20. stoljeća potpuno neregulirano pa su nastale tisuće kilometara podzemnih tunela i galerija. Podzemni labirint širio se brzo i neplanski na više razina, a kad se iscrpio vapnenac iz jednog tunela, počeo bi se kopati drugi, zbog čega se mreža prolaza proširila i izvan grada.
Sovjetske vlasti ograničile su iskopavanje kokine nakon revolucije 1917. godine i zatvorile većinu labirinata, a koje su nastavili koristiti krijumčari. Podzemne prolaze koristili su civili kao skloništa za vrijeme Ruskog građanskog rata (1918. - 22.), a u njima su se skrivali građani i nakon što su Odesu 1941. okupirali nacisti potpomognuti rumunjskim fašistima. Odeške katakombe stekle su slavu jer su prilikom opsade grada od kolovoza do listopada 1941. služile sovjetskim partizanima kao podzemna baza u borbama s njemačkim i rumunjskim okupatorima. U spomen na to razdoblje Odesa je 1945., s tadašnjim Lenjingradom i Staljingradom te Sevastopoljem, stekla status grada heroja, a 1969. u selu Nerubajske, deset kilometara sjeverozapadno od tog grada, otvoren je Muzej partizanske slave.
Partizanski muzej bio je jedini dio katakombi otvoren za javnost tijekom sovjetske ere, a takvo pravilo vrijedilo je i nakon proglašenja ukrajinske nezavisnosti. No katakombe su stanovnicima Odese godinama bile trn u oku jer su im zbog izbušenog tla redovito pucali zidovi kuća i vodovodne cijevi, a prometnice su propadale u ogromne rupe. Međutim aktualna situacija promijenila je stav stanovništva prema prolazima pa će odeške katakombe poslužiti za obranu grada i sklonište od mogućeg nuklearnog napada.
Novinari The Washington Posta razgovarali su sredinom ožujka s Odešanima koji su pripremali dijelove katakombi kako bi im poslužile kao skloništa od ruskih napada s mora, kopna i zraka. Jedan od Odešana koji je sudjelovao u preobrazbi katakombi u skloništa kazao je američkim novinarima da ne postoji projektil koji bi mogao probiti nekoliko slojeva podzemnih tunela.
Iako se još uvijek ne zna hoće li se odeške katakombe koristiti za obranu, pojedini vojni analitičari još su u prvim danima sukoba ukazivali na podzemne tunele kao prednost ukrajinskih branitelja pred ruskim agresorskim snagama za slučaj da pokušaju desant na grad. Iako je mreža prolaza uglavnom nemapirana, a pojedini dijelovi su neprohodni zbog bujanja vegetacije, poznavatelji obrambene taktike ističu da bi neki dijelovi tunela i dalje mogli pružiti dragocjen zaklon, kao i rute za neopaženo kretanje ukrajinskih snaga unutar Odese u slučaju da Rusi krenu u njezino pješačko osvajanje.
Taktička prednost podzemlja
Ulazne točke, smatraju analitičari, mogle bi poslužiti kao položaji za vatrenu potporu ukrajinskim snagama na površini grada, a koji istovremeno omogućavaju brzo povlačenje u njegovu unutrašnjost i premještanje na rezervne položaje. Poznavatelji terena ističu da su svi dijelovi katakombi dovoljno robusni da služe kao skloništa od bombardiranja, a mogu poslužiti i za privremeni smještaj branitelja. Neki dijelovi tunela mogli bi postati skladišta za oružje i streljivo, a dobro komunikacijski povezane točke kao zapovjedništva.
Ovi obrambeni potencijali mogli bi se dobro uklopiti s već podignutim bunkerima, barikadama i klopkama za rusko pješaštvo i oklop jer se pretpostavlja da će se u Odesi voditi ulične borbe. Većina odeških plaža već je prekrivena minama, a uz obalu su postavljene topničke baterije i raspoređeni ukrajinski tenkovi koji bi trebali spriječiti ruski amfibijski desant.
Hoće li ruske snage pokrenuti veliku ofenzivu na Odesu, ostaje nam vidjeti. Satelitske snimke ukazuju na to da se u vodama ispred grada nalazi flotila od dvadesetak ruskih ratnih brodova, uključujući amfibijska plovila. Kako se obruč oko Odese sve više stišće, sve je vjerojatnije to da će slavne i često proklinjane katakombe poslužiti kao zaklon, možda i mnogo više, ali ovaj put od invazije ruskih snaga.
