PODUZETNIK IZ NJEMAČKE

Katić otkrio kako je bilo na sastanku kod Petrova

30.03.2016 u 16:31

Bionic
Reading

Toni Katić, poduzetni Hrvat iz Njemačke kojega je zbog problema u investiranju na Jadranu jučer primio potpredsjednik Vlade Božo Petrov, sretan je što je, kako kaže, sve dobro prošlo. Zanimanje medija za taj susret bilo je veliko, kao i očekivanja svih onih koji su se uključili u njegov projekt 'Moj prijedlog za bolju Hrvatsku' na Facebooku. Ipak, žalosti ga dojam koji nosi s jučerašnjeg susreta u Vladi - da među vladajućima u Hrvatskoj svatko vodi svoju politiku, umjesto da svi vuku u istom smjeru

'Jučer je bila ludnica i nisam znao kako sve koordinirati, ali sretan sam što je sve dobro prošlo i nadam se da će biti neka korist od toga za sve', kaže Katić, spremno iznoseći za tportal svoje dojmove i spoznaje sa sastanka - osim jednog detalja. Na sastanku u Vladi, uz Petrova i njegovog savjetnika Ivicu Relkovića, bio je, naime, još jedan čovjek iz Mosta, kojemu Katić ne želi otkriti ime jer su ga tako zamolili.  

Sastanak je trebao trajati sat i pol, ali su se domaćini odmah na početku ispričali što će Petrov morati otići ranije zbog razgovora kod premijera Oreškovića. Nakon nekih pola sata Petrov je otišao, a s Katićem su ostali Relković i tajanstveni sudionik, za kojeg je Katić stekao dojam da je među vodećim ljudima u Mostu. Inače, mostovce već tretira kao svojevrsne partnere jer su jedini reagirali na njegovo slikovito otvoreno pismo, upućeno preko Facebooka predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, premijeru Tihomiru Oreškoviću i Vladi RH, u kojem je na vlastitom slučaju  - pokušaju da izgradi aparthotel u Poljicima nedaleko od Trogira - detaljno opisao stranputice hrvatske birokratske šume. 

'Uvijek nas je vuklo dolje'

Roditelji Tonija Katića, rodom iz Imotske krajine, otputili su se u Njemačku prije više od 30 godina, namjeravajući nešto zaraditi i vratiti se. No kao i toliko mnogo gastarbajtera, ostali su u Njemačkoj, u kojoj se rodio i sin Toni. 'Ali uvijek nas je vuklo dolje. U Njemačkoj sam sve završio, školu i fakultet, oženio Slavonku, moju Patriciju, i imamo troje djece', opisuje Katić.

Njegovi roditelji kupili su još 1996. zemljište uz more kod Marine, a građevinsku dozvolu ishodili su godinama kasnije zbog zakonske odredbe o zabrani gradnje uz more te su sukladno financijskim mogućnostima sagradili temelje i prizemlje. Posljednjih godinu i pol Toni Katić planira prijavu na natječaj za fondove EU-a za izgradnju aparthotela, zbog čega je u međuvremenu ishodio i izmjenu građevinske dozvole. Za to mu je trebalo više od osam mjeseci i mnoštvo živaca. 'Sve sam to trpio, a sad mi je puklo kad sam čuo koliko mi hoće uzeti za kredit', navodi Katić. O svemu tome bilo je riječi na sastanku u Vladi.

'Gospodin Petrov me je lijepo primio. Prvo me analizirao, to sam točno osjetio. Imao sam prvih 20 minuta da predstavim svoje četiri glavne točke: građevinske dozvole, kako vratiti investitore u Hrvatsku, fondovi EU-a i krediti. Ne mislim da je sve u Njemačkoj dobro, inače se ne bih htio vratiti, ali kad sam tamo tražio kredit za kuću, tražili su 20 posto jamstva. Na milijun eura to vam dođe 200.000 eura. U Hrvatskoj na milijun eura traže 1,3 milijuna eura jamstva. Sad se ja pitam – odakle da ja, kao mladi investitor i poduzetnik, državljanin Hrvatske koji želi nešto pokrenuti, odakle da ja njima dam tako veliko jamstvo da bih dobio prihvatljivi kredit? Nitko mi ne može objasniti zašto je to tako u Hrvatskoj', kaže Katić.

Mažu nam se oči fondovima EU-a - ubijaju nas u pojam

Jasno mu je da kreditni rejting Hrvatske nije dobar, ali i da Europska središnja banka nudi bankama novac bez kamata za dodjelu kredita, kako bi Europi bilo bolje uz investicije i potrošnju. Na sastanku u HBOR-u, u kojem je jučer također bio, rečeno mu je da bi nulta točka za Hrvatsku trebale biti kamate od jedan i pol posto. Osim toga, nije mu jasno kako to da su se u HBOR-u tek jučer aktivirali oko njegovog zahtjeva za kredit, koji imaju od 15. veljače, pa evo konačno se sjetili da bi mogli i procjenu napraviti.

'U Njemačkoj možete dobiti kamate od jedan do 1,5 posto, dakle oni bi na kredit od milijun eura zaradili oko 325.000 eura. A Hrvati bi na meni zaradili 1,2 milijun eura! Za 600 do 700 tisuća bespovratnih eura iz fondova EU-a treba unaprijed zatvoriti cijelu financijsku konstrukciju, a u Hrvatskoj su mi nudili kamatu od 7,9 posto. Naravno, onda to nema smisla, pa su mi ponudili da uzmem od njih kredit za direktno financiranje, bez fondova EU-a, uz kamatu od tri posto. To je apsurd... Ljudima se jednostavno ne isplati ići na fondove EU-a jer im se ovdje ne isplate tolike kamate, uz svu birokraciju i sve ostalo što se s time vuče', upozorava Katić, dodajući da se građanima mažu oči fondovima EU-a, a istovremeno ih se ubija u pojam kamatama pa se od svega masovno odustaje.

Objasnio je sve na sastanku s Petrovom te mu je rečeno da i oni smatraju da je to najveći problem za pokretanje gospodarstva u Hrvatskoj, jer 'nema ti pomoći dokle se ne počne okretati novac'. Petrov mu je, kaže, najavio da će se tu nešto mijenjati za mjesec ili mjesec i pol, ali nije želio otkriti što.

Značenje 'getribe' u hrvatskoj politici

Petrov mu je, kaže, kao političar rekao samo ono što mu je mogao reći – da se radi puno na izmjenama, ali neće o svima govoriti jer ne želi stvarati buku. 'S jedne strane to mogu razumjeti, ali s druge - ljudima treba dati malo hrane da bi se smiriti i vjerovali. Za građevinske dozvole rekao je da će se razlika vidjeti za nekih pola godine, možda i godinu, a za kredite da se nešto mora dogoditi u idućih mjesec, mjesec i pol', prepričava Katić.

'Složili smo se 100 posto, ali pitanje je koliko snage i prijatelja ima Most. Zašto prijatelja? Ako hoćete nešto mijenjati, recimo u poduzeću, morate imati kolege koji će vas podržati, čak i ako ne misle baš što i vi. Ali mi nemamo kulturu dogovora i dijaloga', konstatira Katić, ilustrirajući to saborskim raspravama u kojima zastupnici jedni druge ubijaju u pojam, umjesto da su konstruktivni i nadovezuju se novim prijedlozima.

Katić nije sklon nijednoj stranci. 'Pitanje je koliko snage i pameti imaju naši političari da razumiju da ovo nije igra, nije šala. Svi bi trebali vući na jednu stranu, ali po mome osjećaju na jučerašnjem sastanku smatram da svatko vuče negdje, a ne zna gdje. Ključno će biti mogu li se napokon složiti i razumjeti da ima jedan jedini interes i da je to Hrvatska, a ne ni lijevo ni desno, ni gore ni dolje. To vam je kao s getribom - ne možete samo jedan kotač vrtjeti da biste nešto promijenili, nego se sva četiri moraju vrtjeti', ističe Katić.

Prijateljstvo s Rimcem i mogući povratak u Hrvatsku

Jutros je bio i na sastanku u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU-a, u kojem je razgovarao sa zamjenicom ministra Sonjom Bošnjak. 'Svaka joj čast kako radi, ima 30 godina, tri je godina mlađa od mene, a radi stručno, konkretno. Iako, i oni ovise o punih drugih ministarstava.'

Nakon tog sastanka krenuo je put Kaštela, gdje će ostati do kraja tjedna i potom s obitelji natrag u Njemačku. Volio bi se preseliti u Hrvatsku, ali ne može dok tu ne stvori zdravu bazu za cijelu obitelj. Vođenje aparthotela, kad ga jednom izgradi, prepustit će mladim i stručnim ljudima, a za početak planira ih zaposliti 12. On bi radio u nekom drugom poduzeću, ono što najbolje zna, a posljednje tri godine radi u njemačkom Weber-Hydraulicu, kao menadžer zadužen za razvoj poslovanja, a trenutno je u pregovorima s dvije hrvatske firme koje bi trebale proizvoditi za tu tvrtku. Prethodno, radio je u Boschu, otkad seže i njegovo prijateljstvo s poduzetnikom Matom Rimcem, čijem je timu pomagao dok je u Hrvatskoj malo tko vjerovao u njega.

Nije isključeno da se Katić, ako se vrati u Hrvatsku, aktivno uključi u politiku, ali jedino ako će biti u prilici imati neku profesionalnu poziciju.

'Meni neće ništa naći u prošlosti – nisam nikome ništa ukrao, sve uredno plaćam, kod mene mogu govoriti samo o poslu i o budućnosti. Treba slušati narod i postavljati male, realne ciljeve – tko što treba napraviti u idućih nekoliko tjedana. Cilj može biti i smanjenje birokracije za 10 posto – evo, jučer sam bio u HAC-u produljiti ENC i došao čovjek od nekih 60-70 godina, trebao je predati neki papir. Mladić koji tamo radi rekao mu je da treba i presliku osobne iskaznice te ga je vratio natrag da je donese. Pored tog mladića bio je skener. Od muke sam se počeo smijati, misleći - jadni smo mi. Jedna mala profesionalna usluga i jedan osmijeh pomogli bi nam 10 puta više nego išta drugo', poručio je Katić.