U postupku koji je pokrenula Hrvatska 1999. najviši UN-ov sud presudio je da su obje strane u ratu počinile teške zločine, ali da oni ne dosežu prag genocida kako ga definira UN-ova konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948.

I dok su obje strane uspjele dokazale zločine, sud nije uvažio argumente da su oni počinjeni s genocidnom namjerom da se uništi cijela ili dio hrvatske i srpske zajednice.

Ni Hrvatska ni Srbija nisu prekršile Konvenciju UN-a, rekao je predsjednik ICJ-a Peter Tomka i pozvao ih na suradnju u obeštećivanju žrtava radi "učvršćivanja mira i stabilnosti u regiji".

Visoki dužnosnici obiju zemlja, koji su bili u Palači mira na čitanju presude, izjavili su da su spremni surađivati u rješavanju sudbine nestalih, procesuiranju ratnih zločinaca i povratu kulturnog blaga.

Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Prema podacima Beograda, iz Oluje se nestalima vodi 1748 Srba.

Hrvatska traži i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja - ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i bibiloteka.

Hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić drži da je kažnjavanje zločina stalna obveza Zagreba i Beograda.

"Dužnost svih je da istraže i procesuiraju sve ratne zločine", rekao je. "Bez njihova procesuiranja, ne možemo ići dalje u našim odnosima", istaknuo je hrvatski ministar.

"Pravom ljudskom dramom" nazvao je problem nestalih koji je, uz progon zločinaca, ključan za buduće odnose Srbije i Hrvatske. "To je područje gdje moramo raditi dalje. To nam je stvarni zadatak", istaknuo je Miljenić.

S time je suglasan i srbijanski ministar pravosuđa Nikola Selaković

"To je obveza i Srbije i Hrvatske, ali Hrvatska mora krajinske Srbe koji su njezini državljani početi tretirati kao nestale osobe. Srbija će ostati maksimalno posvećena suradnji, stabilnosti i miru u regiji", rekao je.

I civilne udruge koje se bave nasljeđem rata, beogradski Fond za humanitarno pravo i hrvatska Inicijativa mladih za ljudska prava, pozvale su dvije države da otvore arhive i pojačaju potragu za nestalima.

Donesena 20 godina nakon oružane agresije na Hrvatsku i 16 godina od podnošenja hrvatske tužbe, presuda 17 sudaca bila je prilika da se razjasne povijesne činjenice na temelju kojih je moguće potpuno pomirenje dviju susjednih država nakon rata u kojem je poginulo više od 21.000 ljudi.

No, različito tumačenje dijela presude koji se odnosi na Oluju pokazuje da ta akcija ostaje kamen spoticanja u odnosima Zagreba i Beograda.

Iako u Oluji nije bilo genocida, krajinski Srbi nisu pobjegli na poziv srbijanskog vodstva, nego su protjerani, tumači srbijanska strana presudu ICJ-a, dok je za Zagreb ona potvrđena kao "čista" vojna operacija oslobađanja državnog teritorija.

Sudski pravorijek očekivao se s napetošću jer je bio povezan s plaćanjem odštete. No, kako ni Hrvatska niti Srbija nisu osuđene, u vodu su pali i njihovi zahtjevi za ratnim reparacijama.

Bespredmetan je postao i zahtjev Srbije da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. kolovoza obilježava pobjedu u Oluji kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.