Vijest da je Barack Obama imenovao Caroline Kennedy, kćer pokojnog predsjednika Johna F. Kennedyja, na mjesto veleposlanice SAD-a u Japanu, može na prvi mah pobuditi čitav niz asocijacija na nastavak političke loze Kennedyjevih. No unatoč svoj zvučnosti i renomeu dinastije, logika imenovanja na visoke funkcije ipak slijedi jednu drugu, veoma prizemnu logiku umješnosti sakupljanja novca za kampanje
Stoga slučaj Caroline Kennedy (1957), odvjetnice i kćeri ubijenog demokratskog predsjednika, ne valja promatrati kao 'novu epizodu sage Kennedyjevih', već prije svega kao egzemplarni slučaj suvremenog funkcioniranja politike. Francuski dnevni list Le Monde započeo je njen portret konstatacijom da nema nikakvog diplomatskog iskustva te da ne govori ni riječ japanskog, ali zato nosi prezime koje nema cijenu.
Caroline Kennedy još je, naime, 2008. stala na stranu Baracka Obame kada se većina uglednih demokrata radije priklanjala Hilary Clinton. Može se dakle govoriti o svojevrsnoj nagradi za vjernost, no vjernost, za razliku od prezimena, u američkoj politici itekako ima cijenu.
U američkoj politici jasno se razumije da oni koji sakupe najviše sredstava za predsjedničku kampanju (tzv. bundlers) mogu računati na zvučne funkcije. Za vrijeme mandata Georgea W. Busha, sustav je dobio i službeno priznanje te su tako uspostavljene precizne kategorije poput 'Bush Pioneers' (više od 65.000 eura), 'Bush Rangers' (iznad 130.000 eura) te najviša i najprestižnija, nazvana 'Super Rangers' (iznad 190.000 eura). Barack Obama uspio je odoljeti iskušenju proglašavanja vlastitih, novih kategorija, no zato je tijesan odnos novca i politike ostao na snazi. Američki analitičari zapitkuju se nad žilavošću prakse, budući da se Obama ionako više neće kandidirati. Procjenjuje da oko 30 posto američkih diplomata nisu karijerni diplomati, a taj se postotak na traženijim pozicijama u Europi i Aziji penje i do 80 posto. The Guardian je precizno procijenio vrijednost veleposlaničkog mjesta na oko 1,3 milijuna dolara prikupljenih u kampanji.
Samo ove godine imenovano je 19 sakupljača fondova na veleposlanička mjesta u Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Brazilu, Singapuru… Službena verzija Bijele kuće oko razloga imenovanja uobičajeno je pitijska. Naime, nijedan kandidat (a svi su redom predstavljeni ako 'časni Amerikanci') nije odabran zbog svoje potpore te nijedan nije isključen samo zato što je dao svoj prilog kampanji.
Prošle godine moguće imenovanje urednice američkog izdanja Voguea, Anne Wintour, na mjesto veleposlanice u Londonu ili u Parizu, možda je izazvalo podsmijeh kod službenih kroničara zbog nepostojećeg diplomatskog iskustva i oskudnog obrazovanja, no količina novca i pažnje koje je dotična sakupila za kampanju Baracka Obame nikako nije za podcijeniti. Mjesto veleposlanice u Parizu na kraju je dodijeljeno Jane Stetson, unuci osnivača IBM-a. Ona je kampanji pridonijela s više nego respektabilnih 3 milijuna dolara, ne računajući osobne donacije.