Prošlotjedne rekordne kiše pokrenule su širom Hrvatske brojna klizišta u kojima su bile ugrožene i neke obiteljske kuće. Budući da nam meteorolozi i klimatolozi za budućnost najavljuju još više ekstremnog vremena te još više obilnih kiša u kratkom vremenu, dobro je znati gdje i kako graditi te što poduzeti kako bismo osigurali svoje kuće
Naš ugledni geolog prof. dr. sc. Mladen Garašić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kaže da u našoj zemlji postoje brojna kritična područja u Krapinsko-zagorskoj županiji, u podsljemenskoj zoni oko Zagreba, u Istri, dubrovačkom primorju, okolici Rijeke itd. Samo oko Zagreba ih je do sada registrirano oko 1000.
'Postoji više vrsta klizišta, no ona su uglavnom sva vezana uz pomanjkanje kohezijskih sila između čestica tla i pojavu podzemnih voda koje podmazuju klizne plohe. Uz to moraju postojati tektonske predispozicije za stvaranje klizišta. Kod nas su te plohe uglavnom plitke, a nalaze se na tri do najviše osam metara dubine. Ima i nekoliko klizišta gdje je klizna ploha dublja. Tada je i masa kliznog materijala mnogo veća, kao primjerice u području Kostanjeka u Podsusedu kod Zagreba. Klizišta se obično najviše javljaju u područjima u kojima je tlo strmo, a unutrašnje trenje tla malo', objasnio je za tportal naš stručnjak.
Glavni uzroci pokretanja klizišta su podzemne vode, dodatno opterećenje padina, njihovo presijecanje usjecima ili zasjecima te potresi. Padina može stajati stoljećima bez problema, međutim, ako se u nekom trenutku počnu obavljati radovi iznad ili ispod nje, ona može početi klizati. Primjerice iskapanja za kanalizaciju ili cestu mogu omogućiti da se kroz pukotine poveća dotok atmosferskih voda u tlo. Površinska voda ulazi u unutrašnjost pa može podmazati kliznu plohu. To se može dogoditi i nekoliko godina nakon kopanja. Padinu također mogu pokrenuti opterećenja građevinama iznad ili ispod nje, kaže prof. Garašić.
Kako graditi i gdje griješimo?
Građevinska dozvola, upozorava naš sugovornik, nije garancija da neće biti klizišta. Treba napraviti geomehanički elaborat. Međutim, inženjersko-geološka i geotehnička situacija može se promijeniti i naknadno. Primjerice, netko može kasnije izgraditi kuću iznad vaše koje u vrijeme izrade elaborata nije bilo. Također netko može posjeći vegetaciju. Stabla ne mogu zaštititi najdublja klizišta, ali mogu usporiti klizanje i biti korisna. Naši stari znali su saditi bagrem i akaciju, ne zato što je to jeftino drveće, nego zato što ima duboko korijenje koje dolazi do podzemnih voda i isušuje ih zahvaljujući jakom isparavanju kroz lišće. Time se snižavaju razine podzemnih voda. Drveće s plitkim korijenjem nije naročito korisno.
Ljudi također griješe kada grade bazene i propusne septičke jame koje mogu propuštati vode u zemljište. Vodovodne cijevi koje propuštaju pa čak i pretjerano zalijevanje vrta također mogu povećati rizik od mijenjanja razina podzemnih voda.
Također je važno izvesti potrebne drenaže odnosno odvodnje voda kada se grade zidovi na zemljištu kako se one ne bi nakupljale i podmazivale klizne plohe. Riječ je o horizontalnim drenovima i obodnim kanalima.
Tko je odgovoran kada se klizište pokrene?
Prilikom gradnje treba imati elaborat i projekt u kojem će projektant sugerirati kako treba sanirati klizišta ako postoji mogućnost za njihovo pokretanje. Iskusni geolog može već samim pregledom terena vidjeti je li ondje u prošlosti bilo klizanja tla prije 30, 50 ili više godina.
U slučaju da klizište već krene, treba pozvati stručnjake koji će utvrditi je li greška vaša ili pak nekog izvođača radova – građevinske firme koja gradi cestu, kanalizaciju, vodovod ili nešto slično.
Ako netko kopa nekoliko desetaka centimetara u dubinu, to nije problem, međutim ako radi kanale duboke više metara, oni mogu biti opasni, osobito ako se radi za kišnog vremena. Postoje građevinski dnevnici iz kojih se može utvrditi kako se gradilo i u kakvim uvjetima.
Problem je među ostalim i to što je kuće u kritičnim zonama teško osigurati jer osiguravajuća društva ne žele prihvatiti rizik od mogućeg klizanja terena.
Kako zaustaviti klizišta?
Klizišta nije lako sanirati, upozorava prof. Garašić, osobito ne brzo ili za malo novca. To su skupi, opsežni i dugotrajni radovi. No postoje određene mjere koje se mogu poduzeti. Jedna od njih je sadnja odgovarajućeg drveća u zonama potencijalnih klizišta. Druga je projektiranje i izgradnja potpornih zidova koji moraju uvijek imati odgovarajuću drenažu, treća je odterećenje padine, a četvrta je izgradnja horizontalnih drenova – rupa koje će odvoditi vodu iz padina. Postoji i kemijsko rješenje – da se u tlo ubrizgavaju neke supstance koje povećavaju koheziju tla. Površinske vode se rješavaju obodnim kanalima, a podzemne horizontalnim ili kosim bušotinama koje će odvoditi vodu iz padine. Jedno od mogućih rješenja prilikom same gradnje jest i temeljenje na tzv. šipovima koji će prodrijeti kroz plohu klizanja i tako učvrstiti objekt.
'Onaj tko želi graditi na kosim padinama trebao bi izdvojiti više novca na osiguranje kuće nego na njezinu fasadu i izgled. Sanacija je uvijek problematična i nema garancije da će biti uspješna. Kuću koja je pukla besmisleno je popravljati ako se ne riješi mehanizam klizišta', istaknuo je prof. Garašić koji smatra da Hrvatska ima vrlo kvalificirane stručnjake za ovu problematiku.
