SEZONA KRPELJA

Koje opasnosti skrivaju male šumske krvopije

24.04.2012 u 07:59

Bionic
Reading

Sezona krpelja upravo traje, stoga smo doznali treba li se cijepiti protiv krpeljnog meningoencefalitisa, zvanog meningitis, koliko cjepivo košta i kome se ono preporuča. No, zanimljivo je kako gotovo deset puta više osoba koje je zaraženi krpelj ugrizao oboli od borelioze, bolesti za koju cjepivo ne postoji, nego od meningitisa

Pojavnost krpelja u prirodi ovisi najviše o temperaturi i vlažnosti zraka, stoga su aktivniji u proljeće i rano ljeto, no mogu se susresti i u ranu jesen. Omiljeno stanište su im listovi i grane grmova i niskog raslinja visine do jednog metra, u šikarama i u prizemnom sloju šuma.

'Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka', doznajemo od Tatjane Nemeth Blažić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. No, utješno je što je tek mali postotak krpelja prenosi uzročnike bolesti.


Češće zaraze boreliozom nego meningitisom

U Hrvatskoj mogu na čovjeka prenijeti Lyme boreliozu i krpeljni meningoencefalitis, a iznimno još neke poput erlihioze. No, zaražene krpelje ne možemo naći u svim dijelovima zemlje; najugroženija je kontinentalna Hrvatska. Krpelje zaražene meningitisom možemo naći na području sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske. Unatoč fami o krpeljima i meningitisu, ljudi se najčešće zaraze Lyme boreliozom. Upravo je i raširenost krpelja zaraženih tim virusom i veća u odnosu na meningitis.

'Borelioza ima nešto šire područje pojavljivanja, javlja se uglavnom u kontinentalnom dijelu Hrvatske, najčešće iznad 45 stupnjeva sjeverne širine, na području između Save i Drave', pojašnjava Nemeth Blažić. Godišnje se tako u Hrvatskoj registrira između 20 i pedeset oboljelih od krpeljnog meningoencefalitisa, dok je brojka oboljelih od borelioze oko 250-350. Ovogodišnja sezona po broju oboljelih ne odskače od prošlogodišnjeg prosjeka.

Cjepivo samo za meningitis

Cjepivo se preporuča onima koji često, rekreativno ili zbog posla, borave u prirodi, kao recimo planinari, lovci, vojnici i šumari. Cijepljenje se provodi u tri doze-druga doza daje jedan do tri mjeseca nakon prve, a treća devet do 12 mjeseci nakon druge. Kako bi se održala razina zaštite, potrebno je docjepljivanje svakih tri do pet godina.


S obzirom na to, s cijepljenjem treba započeti ranije, najbolje u zimskim mjesecima, a Nemeth Blažić napominje da se ne cijepi nakon ubod krpelja. Cijepiti možete i djecu, naravno, ako su izložena povećanom riziku, no tek nakon savjetovanja s liječnikom epidemiologom u zavodima za javno zdravstvo. U tom se ustanovama cijepljenje i provodi, a doza se naplaćuje 270 kuna.

Mjere zaštite od krpelja

1. Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavajte odjeću tamnih boja (krpelj se teže uočava) i materijale s dlačicama poput vune, flanela jer se na njih krpelji lakše uhvate.

2. Hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.

3. Primijenite repelente, sredstva za odbijanje krpelja na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću.

4. Pregledajte tijekom boravka u prirodi (svaka dva do tri sata) i nakon povratka iz prirode imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (i više sati) 'šeće' tražeći pogodno mjesto za ubod. Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…). Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja s glavom, odnosno gornjim dijelom tijela. Ako uočite krpelja, što prije ga uklonite s kože.

5. Otuširajte se po povratku iz prirode.



Kako izvaditi krpelja?

Ako je krpelj ipak dospio na vas i pričvrstio se na kožu, potrebno ga je što prije ukloniti jer što je dulje na koži, to je veća mogućnost infekcije. Iako građani često prikvačenog kreplja mažu kremom, uljem, alkoholom ili opak lakom za nokte kako bi se životinjica ugušila i popustila stisak, u HZJZ preporučaju da to nikako ne treba raditi.

Treba ga izvaditi pincetom koju ste prethodno prebrisali antiseptikom, zahvatiti što je bliže koži i laganim povlačenjem izvucite. Naglo povlačenje ili pak stiskanje i gnječenje prouzročit će kontra efekt jer će se krpelj grčiti i ispuštati veće količine uzročnika bolesti. Ako vam to ne polazi za rukom, otiđite liječniku na vađenje. Liječniku je potrebno otići ako uočite simptome bolesti koje krpelji prenose ili ako crvenilo i ranica na mjestu uboda ne prođu nakon tri dana.

Simtomi borelioze

Lyme borelioza ima tri klinička stadija bolesti. Kod većine oboljelih bolest počinje kožnim crvenilom na mjestu uboda u obliku prstena koje se postepeno širi dok sredina postaje sve bljeđa. Ta kožna promjena obično ne boli, no može biti popraćena svrbežom, bolovima i pečenjem, a usto se mogu pojaviti i opći znakovi zarazne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i povećani limfni čvorovi. Nakon nekoliko tjedana u većine kožne promjene nestaju, ali bakterija ne nestaje iz organizma. Prvi simptomi bolesti najčešće se javljaju sedam do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja. Ako se ne liječi, bolest napreduje u drugi stadiji s različitim upalnim stanjima zglobova, srca i živčanog sustava. U trećem stadiju razvijaju se kronične atrofične promjene kože, zglobova i živčanog sustava.

Simptomi krpeljnog meningoencefalitisa

Nemaju svi zaraženi izražene simptome zaraze. Ako se bolest razvije ima dvije faze. U prvoj fazi slična je gripi, traje oko tjedan dana, a očituje se povišenom temperaturom, glavoboljom, umorom, klonulošću, bolovima u mišićima. Prvi simptomi bolesti najčešće se javljaju sedam do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja.

Kod manjeg broja bolesnika bolest napreduje u drugu fazu s ponovnim porastom temperature i znakovima zahvaćenosti živčanog sustava: upalom moždanih ovojnica - jaka glavobolja, kočenje vrata, mučnina, povraćanje, a može doći i do upale mozga s poremećajem svijesti, pospanošću, oštećenjima, paralizom živaca, tremorom. Kod najvećeg broja bolesnika bolest ima blagi tijek. Samo se u rijetkim slučajevima javljaju teži oblici s paralizom mišića ramenog pojasa, ruku i disanja. Liječenje je simptomatsko i provodi se u bolnici.