Jasno je da će se Milanović u svakom slučaju i dalje pojavljivati u javnosti i da će više ili manje ignorirati upozorenje Ustavnog suda koji mu je zabranio sudjelovanje u kampanji, jer mu oni 'mogu staviti soli na rep'. Jasno je i da će SDP i ostale stranke barem zasad to upozorenje nastojati poštovati tako što će za svog premijerskog kandidata promovirati 'onoga čije se ime ne smije spomenuti', pa tako situaciju dovoditi do apsurda.

HDZ se po svemu sudeći još uvijek nije oporavio od šoka i konsolidirao nakon dramatičnog razvoja događaja prošlog petka, kada je politička dinamika potpuno promijenjena. Pritom najavljuju 'pozitivnu kampanju', što je teško očekivati uz vjerojatne dnevne obračune Plenkovića i Milanovića. U pozadini će sasvim sigurno pokušati motivirati svoje birače strahom od Milanovića, a izborne liste dopuniti kandidatima znatno desnijeg profila, onima koji su u javnosti prepoznati kao 'autentični'.

Nije jasno kako će se postaviti Ustavni sud, čiji je predsjednik Miroslav Šeparović oštro dao do znanja da na raspolaganju ima mnoštvo alata, od javnih upozorenja pa sve do poništenja pojedinih izbornih lista, čak i rezultata samih izbora. Hoće li zbilja pribjeći dramatičnim potezima, što bi krizu bez sumnje nepovratno eskaliralo? Hoće li uvijene poruke oporbe tumačiti ekstenzivno, pa se još otvorenije umiješati u izborni proces?

I što ako zbilja dođe do nezamislivog poništenja izbora? Kako velikoj većini ustavnih sudaca mandat istječe već za tri mjeseca, prijeti li u tom slučaju Hrvatskoj potpuno bezvlašće?

Kvaka Europski parlament

Dok se radikalni scenariji izmjenjuju kao na traci, tijekom utorka iskristalizirao se još jedan zanimljiv rukavac: čak i po stavu Ustavnog suda, ali i zakonu koji je na snazi 14 godina i koji nitko nije ni pokušao osporiti, Milanović ima puno legalno pravo kandidirati se na izborima za Europski parlament - čiji se termin njegovom zgodnom odlukom isprepliće s parlamentarnima. Kampanja za europske izbore formalno započinje 9. travnja, tjedan uoči izbora za Sabor, a liste se predaju do 23. travnja, dakle tjedan dana nakon što oni završe.

Teoretski, Milanović se cijeli jedan tjedan može predstavljati kao SDP-ov kandidat za europskog zastupnika, pojavljivati na plakatima i nastupati na predizbornim skupovima, pa čak i istupati na sam dan izborne šutnje - a kada izbori završe, objaviti da ipak nije SDP-ov kandidat za europsku razinu.

Po Ustavnom sudu, i on i stranka trebaju tek paziti kako se izražavaju u javnosti.

Teško dalje od upozorenja

Politolog i komentator tportala Višeslav Raos ne smatra da će se ostvariti ijedan od radikalnih scenarija, nego da će se, dapače, situacija smiriti. Ili da barem treba ići u tom smjeru.

'Šteta je da su nakon upozorenja Ustavnog suda uslijedile žestoke reakcije i nastavak oštre retorike, jer neke stvari ipak su samorazumljive. Ustavni sud izdao je upozorenje SDP-u i partnerima da tijekom uobičajenih aktivnosti u kampanji Milanovića ne smiju predstavljati kao kandidata za premijera, ne smije ga se stavljati na plakate i pozivati na sučeljavanja, niti pozivati da govori na predizbornim skupovima. To bi predstavljalo direktno kršenje upozorenja. Mediji dakako Milanoviću mogu davati prostor kao predsjedniku i on će ga, jasno, iskoristiti, jednako kao što je i očekivano da će SDP pokušati kreativno iskoristiti priliku i aludirati na njegovo ime. Nulta točka jest da se on ne nađe na izbornoj listi', kaže Raos.

On smatra da Ustavni sud u idućem razdoblju neće reagirati na 'granične' situacije, odnosno na dvosmisleno spominjanje Milanovićeva imena, i da se sasvim sigurno više neće oglasiti barem do trenutka predaje izbornih lista Državnom izbornom povjerenstvu. U svakom slučaju, ova institucija neće iskoristiti alate koji joj formalno stoje na raspolaganju.

'U ovakvoj situaciji Ustavni sud također ima svoju ulogu spuštanja lopte i smirivanja tenzija. On može u još jednom navratu izdati slično upozorenje i teško da će ići korak dalje od toga - na koncu, pa ni učenicima koji naprave problem u školi ne slijedi odmah izbacivanje. Sve drugo bilo bi destabilizirajuće za društvo', drži Raos. Dodatna okolnost da velikom broju ustavnih sudaca uskoro istječe mandat, kaže, trebala bi ih potaknuti da ne čine neodgovorne poteze.

Raos očekuje da će se Milanović u samoj izbornoj noći ipak htjeti pojaviti u stožeru SDP-a, pogotovo ako rezultat bude povoljan za njega. U svakom slučaju, poželjet će napraviti nešto dramatično barem u tom trenutku.

'Jasno je da bi situacija bila 'čišća' da je podnio ostavku na mjesto predsjednika države, a sada nam slijedi kampanja u kojoj je sve i dalje moguće. Ona za SDP može otići i u pogrešnom smjeru: zamislimo televizijska sučeljavanja Plenkovića i Peđe Grbina, kojega ovaj napada da je nesposoban i da predstavlja smokvin list, a pritom je on istovremeno prisiljen zastupati osobu koja se ondje ne nalazi', objašnjava sugovornik tportala.

HDZ u šoku

On se slaže s tvrdnjom da se HDZ evidentno još uvijek nije oporavio od šoka najavom Milanovićeve kandidature jer su po prvotnom planu željeli usmjeriti kampanju na teme poput Schengena, dolaska Rafalea ili povećanja plaća u javnom sektoru. Prve će biti isplaćene upravo nekoliko dana prije izbora.

'Sada će strategiju morati promijeniti ili barem nadopuniti tako što će podsjećati na rezultate Milanovićeve vlade od 2011. do 2015. godine, podsjećati na to kakav je bio premijer i izvlačiti skandale iz tog doba', predviđa Raos.

Opciju po kojoj će predsjednik države biti i kandidat za Europski parlament barem u posljednjem tjednu prije izbora on smatra neobičnom, ali teoretski izvedivom, jer pretpostavlja da će od 9. travnja on zapravo krenuti u punu kampanju.

'No u tom slučaju netko će trebati biti lukav i skrenuti fokus rasprave na europske teme, odnos prema Bliskom istoku i posebno stavove prema pridruživanju Ukrajine Europskoj uniji te ruskoj agresiji na tu zemlju', kaže Raos.

Pitanje je trenutka, uostalom, kada će ovo zadnje - Milanovićev odnos prema Rusiji i Ukrajini - HDZ početi koristiti kao svoje oružje.