Cijepiti ili ne cijepiti djecu, pitanje je koje je posljednjih godina u Hrvatskoj postalo vrlo aktualno zahvaljujući ponajprije protivnicima cijepljenja, a među njima ima i saborskih zastupnika, koji negiraju da je riječ o najvećem medicinskom dosegu 20. stoljeća, uz dodatak da iza svega stoje farmaceutski lobiji, želja za profitom i niz popratnih pojava koje nose cjepiva. U fokusu im je cjepivo MoPaRu protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR), za koje tvrde da izaziva autizam, što negira medicinska struka.

Da su njihove ideje naišle na plodno tlo u pojedinim županijama, potvrđuju podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) za 2018. godinu. U pojedinim županijama procijepljenost je pala ispod 95 posto, pa ne čudi epidemija ospica u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Procijepljenost protiv MMR-a na razini Hrvatske bila je 93,24 posto za primovakcinaciju, a za revakcinaciju 94,69 posto. Posebno loši rezultati zabilježeni su u Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Ličko-senjskoj i Primorsko-goranskoj županiji.

Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, prije desetak dana u javnoj raspravi o izmjenama Kaznenog zakona predložila je da zakon pojasni to da i grubo zanemarivanje zdravlja predstavlja ozbiljnu povredu prava djeteta.

Iako se u javnosti spominjalo da predlažu zatvorsku kaznu za roditelje, iz njezina ureda to su demantirali i pojasnili da se njihov prijedlog odnosi na promjenu članka 177. na način da se uz grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja inkriminira i grubo zanemarivanje brige o zdravlju djeteta.

Što je to propisao Kujundžić?

Iako članak 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisuje da se roditelji koji ne cijepe djecu protiv bolesti propisanih Programom obveznog cijepljenja sankcioniraju s dvije tisuće kuna, čini se da je u priči o kažnjavanju ključan program na koji se poziva. Naime, Program trogodišnjeg cijepljenja 2014. -2016. propisivao je da je liječnik, ako roditelj odbije cijepiti dijete, bio dužan od roditelja zatražiti potpisivanje izjave koju bi onda proslijedio u Ministarstvo zdravlja i Sanitarnu inspekciju Državnog inspektorata, nakon čega bi stvar završila na Prekršajnom sudu. Taj program potpisao je tadašnji ministar zdravstva Rajko Ostojić. Međutim, izjava je iz upotrebe povučena 2015. godine jer za nju, kako je protumačeno, nije postojalo zakonsko uporište.

Prema odgovoru Državnog inspektorata iz lipnja ove godine - na traženje Hrvatske udruge roditelja aktivista (HURA), koja se protivi obaveznom cijepljenju, a vodi ih doktorica Alma Demirović - bio je to zadnji program koji je propisivao obvezu liječnika da o odbijanju cijepljenja djece obavijeste Sanitarnu inspekciju i od roditelja zatraže potpisivanje izjave.

U Programu 2016.-2019. godine, koji je potpisao aktualni ministar Milan Kujundžić, nije propisano što bi liječnik trebao napraviti ako roditelj odbije cijepljenje, a u posljednjem Programu 2019.- 2021., koji je ministar ljetos potpisao, stoji kako liječnik treba uputiti roditelje/skrbnike epidemiologu na savjetovanje ukoliko odbiju cijepljenje djeteta. Što ako i na savjetovanju odbiju to učiniti, u Programu ne piše.

'Bez jasnog zakona liječnici nisu zaštićeni'

Aida Mujkić, predsjednica Hrvatskog pedijatrijskog društva Hrvatskog liječničkog zbora, upoznata je s odgovorom Državnog inspektorata te, kako nam je odgovorila, ne zna kakvo je njegovo pravno tumačenje.

'Znači li to da ne moraju, ali mogu ako žele, ili ni u kom slučaju ne smiju prijaviti u kontekstu GDPR-a? Smatram da bi trebao postojati jasan zakonski utemeljen postupak u slučaju odbijanja cijepljenja jer bez toga liječnici nisu zaštićeni ako poduzmu nešto. Pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema dovoljno te su izvrgnuti velikim pritiscima i prijetnjama roditelja koji ne žele cijepiti djecu', rekla nam je Mujkić.

Da svi koji ne cijepe djecu nisu prijavljeni, sugeriraju i brojke. U Hrvatskoj je 2018. bilo predviđeno da prvu dozu cjepiva MoPaRu protiv MMR-a primi 39.651 dijete, a primilo ju je 36.970, odnosno njih 93,24 posto. Primanje druge doze bilo je predviđeno za 38.367, a primilo ju je 36.328, odnosno 94,69 posto djece.

Tijekom 2018. i do početka listopada 2019. godine Sanitarna inspekcija zaprimila je 191 prijavu, od čega su opravdane bile 142, dok je broj podnesenih prekršajnih naloga iznosio 108. Ovdje valja dodati da se prijave odnose na sva cjepiva koja propisuje Program, a ne samo na ono protiv zaušnjaka, rubeola i ospica.

Ministarstvo šuti

Iz Državnog inspektorata navode da imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih liječnik utvrdi da postoje kontraindikacije propisane Pravilnikom (akutne bolesti, febrilna stanja, preosjetljivost na komponente cjepiva…). 'Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne. Za privremenu kontraindikaciju liječnik određuje vrijeme naknadne imunizacije', stoji u odgovoru Državnog inspektorata.

Odgovaraju li brojke stanju na terenu, prijavljuju li svi liječnici roditelje koji odbijaju cijepljenje, ima li liječnika koji su sankcionirani zbog toga, što je činiti liječnicima i epidemiolozima ako roditelj/skrbnik odbije cijepljenje koje je propisano kao obavezno, kao i odgovore na još nekoliko pitanja, pokušali smo doznati u Ministarstvu zdravstva, ali na naše upite, unatoč obećanju, nije odgovoreno.