Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja u osnovnoškolskom obrazovanju u školskoj godini 2010./2011. bilo je 16 privatnih škola, 9 osnovnih i 7 umjetničkih, a u 2015./2016. bilo ih je za tri manje, 6 osnovnih i 7 umjetničkih.

Broj učenika u osnovnim privatnim školama od 2010. do danas prvo je rastao da bi potom malo pao. U školskoj godini 2010./2011. privatne škole pohađalo je 890 učenika - 529 osnovne, a 363 umjetničke. U 2014./2015. taje je broj porastao na 983 - 507 u osnovnim i 482 u umjetničkim, a do 2015./2016. pao je na 566 učenika.

U Ministarstvu ističu kako postoji mogućnost da administratori imenika u školama još uvijek nisu unijeli potpune podatke o učenicima tako da brojka za tekuću školsku godinu na kraju, kad se budu izdavale svjedodžbe, može biti veća. No, podaci (koji su vidljivi u tablicama dolje) ipak pokazuju blagi trend smanjenja broja osnovnih privatnih škola, ima ih za dvije manje, te trend povećanja osnovnih umjetničkih škola, ima ih za tri više. Sličan trend bilježi se i u broju učenika koji ih pohađaju.

Blagi pad i u srednjim privatnim

Kao što se može vidjeti iz tablica dolje, broj privatnih srednjih škola kroz godine je malo varirao, kao i broj učenika. No u konačnici i tu se bilježi blagi trend pada.

U školskoj godini 2010./2011. bilo je ukupno 35 privatnih srednjih škola, a u 2015./2016. jedna manje. Njih je 2010./2011. pohađalo 2.515 učenika, a u tekućoj školskoj godini 2.326.

Za i protiv u svijetu

Problem financiranja privatnih škola u svijetu je različito riješen – u nekim zemljama i državne i privatne škole financiraju se iz proračuna, u nekima roditelji dobivaju vaučere za pokrivanje školarina pa sami odabiru škole, a u nekima privatne škole u cijelosti plaćaju roditelji iako su kroz poreze već izdvojili sredstva za obrazovanje. Svuda ima i zagovornika i protivnika ideje da se privatne škole financiraju iz državnog proračuna. Pobornici uglavnom ističu da školstvo kao i sve ostalo treba biti izloženo otvorenom tržištu, da konkurencija podiže kvalitetu te da su privatne škole efikasnije, odnosno da državne po učeniku troše više. Jedno istraživanje Instituta CATO provedeno u šest gradova u SAD-u utvrdilo je da državne škole po učeniku troše oko 93 posto više, no problem je u tome što potrošnja u privatnim školama toliko varira da je teško precizno utvrditi prosjek.

Protivnici, kojih ponajviše ima u redovima sindikata nastavnika, ali i među obrazovnim stručnjacima i u javnosti, posebno upozoravaju na socijalnu dimenziju, odnosno na to da kvalitetno obrazovanje mora ostati dostupno i najsiromašnijima što bi moglo biti ugroženo preusmjeravanjem novca iz državne kase u privatne škole. Neki kritičari također ističu da je protuustavno da se iz proračuna financiraju vjerske škole s upitnim programima. Ovaj posljednji problem posebno je izražen u nekim vjerskim školama u zapadnim zemljama u kojima, kako upozoravaju kritičari, djeca ponekad ne uče temeljne znanstvene koncepte kao što je primjerice evolucija, već usvajaju kreacionističke mitove.

Ipak, u nekim državama koje su provele vaučerizaciju ili omogućile slobodan izbor uz sufinanciranje, bilježe se pozitivni učinci koji se uglavnom pripisuju povećanju konkurencije.

Jedno novo istraživanje koje je u Hrvatskoj proveo portal EduCentar pokazalo je da bi više od 40 posto mladih upisalo privatni fakultet jer smatraju da je privatno obrazovanje bolje. No većina anketiranih pritom je mislila na privatna sveučilišta u inozemstvu, ne u Hrvatskoj. Slična anketa za srednje škole nije provedena.

Problemi financiranja u Hrvatskoj

Jedan od uzroka zabilježenog trenda pada broja učenika privatnih škola u Hrvatskoj svakako bi mogla biti gospodarska kriza. Na plaćanje školarina, kada postoje besplatne državne škole, roditelji se neće odlučiti bez važnih razloga.

Robert Gun, ravnatelj Opće privatne gimnazije u Zagrebu, kaže da je kod njih cijena godišnje školarine 26.650 kuna, što se može platiti u 11 obroka. To znači da je mjesečna rata oko 2.000 kuna s time da je prva malo veća. No Gun smatra da nije pravedno da roditelji moraju dva puta plaćati obrazovanje za svoju djecu.

Privatne osnovne i srednje škole u Hrvatskoj su bile sufinancirane iz državnog proračuna do 2009. godine. Od 2010. na djelomičnoj potpori ostale su samo tri tzv. alternativne škole: Waldorfska škola u Rijeci, Waldorfska škola u Zagrebu i Osnovna škola Montessori u Zagrebu. Iznos za sufinanciranje rada privatnih alternativnih škola obavlja se tako da se ukupan iznos, planiran Državnim proračunom za tekuću godinu, podijeli s ukupnim brojem učenika koje su škole prijavile te raspodijeli po mjesecima.

Iako su čelni ljudi u našem obrazovanju više puta naviještali mogućnost rješavanja problema dvostrukog plaćanja vaučerima, sufinanciranjem ili nekim drugim metodama koje se primjenjuju u svijetu, čini se da u dogledno vrijeme od toga neće biti ništa.

Jedini iskorak koji je u Hrvatskoj napravljen u smjeru olakšavanja poslovanja privatnih škola jest usklađivanje sustava s Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća iz 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu prema kojoj je dopušteno osnivanje osnovnih i srednjih škola po posebnim uvjetima, što pak znači da osnivači privatnih škola više nisu dužni pribaviti prethodno pozitivno mišljenje Ministarstva.

Gun kaže da ne zna koliko MZOS izdvaja po srednjoškolskom učeniku, no po studentu se izdvaja 57.000 kuna, a prosječna školarina je oko 35.000 kuna.

'Bilo je govora o tome da bi se naše školarine barem dijelom mogle pokrivati nekim vaučerima koje bi dobivali roditelji. Onda bismo vidjeli koliko bi se djece upisivalo u privatne škole! Nedavno je izašla lista najboljih sveučilišta svijeta iz koje se vidi da je od njih 100 čak 90 privatnih. Nažalost, o vaučerizaciji se stalno govori, ali se ništa ne poduzima. Odgovor je uvijek „nemamo novaca“, mada se obrazovanje ističe kao neki prioritet. Štoviše, ne samo da ne dobivamo nikakve potpore nego nam još naplaćuju poreze za sve, za materijale, za uređaje, računala, opremu itd.', požalio se Gun.

Ipak ističe da njihovu školu ne upisuju isključivo djeca bogatih već i mnogih roditelja koji su iz različitih razloga spremni uložiti u obrazovanje.

'Stvar je u tome da nudimo nešto što državne škole ne nude, prije svega cjelodnevni boravak na kojem se uči, pišu zadaće i provode konzultacije s nastavnicima tako da djeca ne moraju uzimati instrukcije jer se sve odrađuje u školama. Naša je gimnazija osmišljena tako da daje nešto više, kako studijska putovanja i individualni, mentorski rad s učenicima tako i temeljito praćenje njihova napredovanja, pa čak i testiranja na droge i savjetovanje', kaže zagrebački ravnatelj.

Koliko su uspješne naše privatne škole?

Na pitanje koliko su u obrazovnom smislu uspješne privatne škole niti jedna institucija nije nam znala dati odgovor – ni resorno ministarstvo, ni Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji prati rezultate matura, niti Agencija za odgoj i obrazovanje. Naime, u Hrvatskoj nije provedeno nikakvo istraživanje na tu temu, a osim toga u AZOO-u ističu da je neki relevantan odgovor teško očekivati jer uspjeh učenika škola ovisi o mnogo čimbenika, ponajprije o tome kakvi se učenici u njih upisuju.

'U našu školu se ne upisuju samo odlikaši. Imamo čistih odlikaša, ali i onih koji imaju problema, kojima prijeti ponavljanje, pa ih je potrebno spašavati. S njima se svim snagama radi na predmetima u kojima su u zaostatku. Također imamo učenike kojima nedostaje bod ili dva za upis u neku gimnaziju. Konačno iz državnih škola dolaze nam i traumatizirani učenici koji se žale da su naletjeli na pretjerano zahtjevne nastavnike. Znalo se ponekad doslovno dogoditi da su iz nekog predmeta imali deset jedinica. Kada bi ih naš profesor ispitao, zaključio bi da su zaslužili četvorku, ne čak ni trojku. Uspjeh u državnim školama ponekad zna ovisiti o tome na kakve će nastavnike učenici naići; neki lako dijele petice dok je kod nekih teško dobiti i trojku', rekao je Gun koji smatra da je njegova gimnazija vrlo uspješna.

'Statistike pokazuju da naša gimnazija postiže dobre rezultate na maturi. Prolaznost naših učenika iz prvog puta je 98 posto. Mi radimo i posebne pripreme za državnu maturu. To je naš uspjeh i reklama. No moram naglasiti da nismo dobili same odlikaše. Mi smatramo da nije uspjeh kada dobijete sve odlikaše pa oni nastave biti odlični. Uspjeh je kada učenik s trojkama s vremenom postigne vrlo dobar ili čak odličan uspjeh', poručio je Gun.